Sveučilište u Kopenhagenu i Međunarodni monetarni fond (MMF) su objavili prilično interesantnu studiju. A njen rezultat, kako prenosi Financial Times, glasi: više od trećine direktnih stranih investicija u svijetu, točnije, njih 38%, su zapravo “fantomski kapital”. Drugim riječima, tih 15 bilijuna američkih dolara se ne investira u neku proizvodnu aktivnost već se radi o prelijevanju novca unutar korporacija kako bi se izbjegao porez.
Postupak je vrlo jednostavan: samu proizvodnju obavljate gdje vam je već najisplativije, ali prihode i profit knjižite kroz tvrku koju ste registrirali u zemlji čiji vam porezni sustav najviše odgovara. Tako na primjer Apple u Irskoj ne proizvodi ništa i malo toga od proizvoda tamo razvija ili dizajnira, ali mu se prihodi knjiže kroz tvrtku Apple Ireland, što se onda smatra jednom od najvrijednih američkih direktnih investicija. Dakle, Apple je “investirao” u Irsku kako bi tamo platio manji porez nego u zemlji u kojoj je proizvod napravljen.
Polovica tih fantomskih investicija odvija se u Luksemburgu i Nizozemskoj. Slijede ih Malta, Irska, Švicarska i klasični sumnjivci: razna otočja u sklopu britanskih prekomorskih teritorija. O tome koliko je stvar bizarna najbolje govori činjenica da Luksemburg, mala europska državica sa 600.000 stanovnika, “ugošćava” više direktnih stranih investicija nego SAD ili Kina. Ispada doslovno da se u Luksemburg investira 6,6 milijuna dolara po stanovniku.
Radi se očito o manje ili više knjigovodstveno elegantnoj pljački. I ta pljačka zahtijeva multilateralno, da ne kažemo – svjetsko rješenje. A ono bi glasilo: porezi se plaćaju u zemlji u kojoj se obavlja proizvodnja. Pojavile su se naznake zabrinutosti kod vodećih zemalja svijeta s obzirom na to da se radi o ozbiljnim fiskalnim pritiscima. No, potrebno je koordinirano, usklađeno i efikasno djelovanje. Jer, prema riječima Alexa Cobhama iz Mreže porezne pravde, “premještanje profita” je iz marginalne pojave preraslo u sistemsku značajku suvremenog kapitalizma. Tako se biznis danas radi.
Ali, kako su u igri najjače kompanije na svijetu teško je za povjerovati u to da će trenutna politička nomenklatura u vodećim zemljama poduzeti ozbiljnije korake. A nama u međuvremenu afere HDZ-ovih ministara zvuče kao civilizacijski sumrak i još jedan dokaz tome da se nikad nećemo priključiti normalnom, razvijenom svijetu. Nadam se i da nećemo.