Izbori u njemačkim saveznim državama mahom se smatraju pouzdanim indikatorima šireg odnosa političkih snaga u zemlji. Drugim riječima, tretiraju su kao najrelevantnija anketa. Ipak, svaka savezna država nosi sa sobom specifičnu političku i ekonomsku povijest. Taj kontekst određuje u bitnom čitanje “ankete” u široj slici. Jučer su izbori održani u Saskoj i Brandenburgu, dvjema saveznim državama na istoku zemlje, područjima bivšeg DDR-a.
Kao što to obično biva na izborima u Njemačkoj posljednjih nekoliko godina, najiščekivaniji rezultat je onaj ekstremno desne i anti-imigrantske Alternative za Njemačku (AfD). I ovaj put su ostvarili itekako zapažen rezultat: u obje savezne države su završili na drugom mjestu. U Brandenburgu su osvojili 23,5% glasova, a nadmašili su ih jedino socijaldemokrati (SPD) s 26,2%. U Saskoj su ostvarili još bolji rezultat – 27,5% glasova, dok su na vrhu ostali demokršćani (CDU) s 32,1%. Ne treba ni spominjati da su stranka s najvećim napretkom u odnosu na izbore iz 2014. godine kada su se u obje pokrajine vrtjeli oko 10% glasova.
Najveći gubitnik izbora u usporedbi s onima otprije pet godina je Ljevica. I u Saskoj i u Brandenburgu su prešli 10% glasova (10,4 i 10,7), ali su doživjeli najveći pad. U Saskoj su 2014. osvojili 18,9% glasova, a u Brandenburgu 18,6%. Slabiji rezultati Ljevice posljednjih godina na prostoru istočne Njemačke uglavnom se pripisuju “radu biologije”. Naprosto starije stanovništvo koje se politički profiliralo u periodu DDR-a postepeno odumire, a činilo je najveći segment podrške Ljevici na istoku. Iako su rezultati razočaravajući, može donekle utješiti činjenica da je podrška među mladima (18-29) nešto više od one ukupne i iznosi oko 12%.
Nisu puno bolje prošle ni “stožerne” stranke CDU i SPD. Premda su ostvarile relativne pobjede i njihovi glasovi su se ozbiljno isušili. Donekle zapažen rast su u obje države ostvarili Zeleni, ali ipak ne na razini anketnih rezultata na zapadu zemlje. Također, valja istaknuti i prilično visoku izlaznost. I dok je na prošlim izborima izlaznost i u Saskoj i u Brandenburgu pala ispod 50%, ovaj put je nadmašila 60%. U Saskoj čak 66,6% što je najveća izlaznost još od 1990. godine. Rast izlaznosti je očito najviše koristio AfD-u. Kao i u nekim prijašnjim slučajevima, za podršku njima se često odlučuju oni koji su prije apstinirali.
Prema izlaznim anketama, biračima AfD-a je, očito, najvažnije pitanje bilo ono migracija. Onima koji su glasali za CDU i liberale (FDP) najvažnije pitanje je bila ekonomija, dok su, očekivano, birači SPD-a i Ljevice istaknuli socijalnu sigurnost kao temu kojoj pridaju najveću važnost. Naravno, onima koji su odlučili svoj glas dati Zelenima ključna tema jest klima. Širu sliku rezultata izlazne ankete možete vidjeti ovdje, a možemo istaknuti još dvije zanimljive stvari. U Saskoj su jedino birači Zelenih u većini smatrali da “istočni Nijemci” nisu “građani drugog reda” u Njemačkoj, dok su im se u Brandenburgu priključili i simpatizeri CDU-a. Takav tip samosvijesti očito reflektira klasnu pozadinu tih biračkih tijela. Također, daleko najviše birača Ljevice i AfD-a, oko pola njih u obje pokrajine, smatra da je država više činila za svoje građane u vrijeme DDR-a.
Mnogi analitičari u klasičnoj maniri dijagnostike “demokratske nezrelosti” pripisuju visoke razine podrške AfD-u i prije Ljevici upravo tom “socijalističkom mentalitetu”. Međutim, zanemaruju da je od sloma DDR-a prošlo već 30 godina. Prosječan stanovnik istočne Njemačka danas ima nešto malo manje od 50 godina, što znači da je politički formativne godine proveo u periodu nakon ujedinjenja. A tad je mogao i svojim očima vidjeti i na svojoj koži osjetiti brutalne posljedice uvođenja kapitalizma i privatizacije. Na primjer, 145 od 150 velikih kompanija s više od 5.000 zaposlenih likvidirano je još u devedesetima. Drugim riječima, demokratske slobode donijele su i krajnju socijalnu ugroženost. To što se ona danas prevodi mahom u ksenofobiju je drugi par rukava.
Također je indikativno to što na istoku AfD najviše glasova dobija u onim regijama koje bilježe najveći stupanj migracija na zapad zemlje. Time se u priličnoj mjeri sugerira protestna narav glasova onih koji su ostali, kao i geografska dimenzija mogućnosti klasnog uspona. Istok Njemačke, čini se, politički diše slično deindustrijaliziranim područjima poput američkog Rust Belta, sjeverne Engleske i sjeveroistočne Francuske čija se ekonomska zapuštenost ogleda u podršci ekstremnoj desnici. Politički odgovor na taj trend ljevica tek treba pronaći.