Znanstvenici se već neko vrijeme ne mogu dogovoriti oko toga može li pošumljavanje ogoljenih površina tla rezultirati skladištenjem značajnih količina ugljika iz atmosfere u tlo. Premda su jedni rezolutno za, a drugi relativno protiv, obje strane nude ozbiljnu argumentaciju. Kako stabla rastu, ona izvlače ugljik iz ugljikovog dioksida te fotosintezom dobivaju šećere koji su im potrebni za rast, a kao nusproizvod u atmosferu ispuštaju kisik. Proces je to zbog kojeg su šume, pogotovo amazonske tropske, dobile nadimak “pluća svijeta”. Međutim, ta pluća osim kisika, u atmosferu također ispuštaju i metan, te nešto dušikovih oksida. Premda se prethodno smatralo da je povećana količina metana u tropskim pojasevima rezultat aktivnosti mikroba koji ispuštaju taj plin u atmosferu izravno iz tla, novija istraživanja pokazala su da su za to ipak odgovorna stabla.
Za pošumljavanje s ciljem skladištenja ugljika iz atmosfere u tlo, u obzir treba uzeti vrstu stabala i lokaciju sadnje. Kako pokazuju novija istraživanja stabla sa tamnim listovima apsorbiraju mnogo više svjetlosti od onih sa svijetlim listovima, što znači da se manje svjetla odbija od okolno tlo, odnosno da se tlo sporije hladi. Sporije hlađenje tla znači više temperature. To se zove Albedo efekt i objašnjava zašto nam je ljeti više vruće kada nosimo tamnu odjeću, a hladnije kada smo u svijetloj. Albedo je povezan i s efektom staklenika, jer se radi o omjeru sunčeve radijacije koja se upije u tlo (pa se ono brže zagrijava) i one koja se odbija od tla i vraća u svemir. Albedo je bitan kako bismo odredili gdje saditi koja stabla kako bi ona doprinijela smanjenju globalnog zatopljenja, umjesto njegovom povećanju.
Istraživanje znanstvenika na švicarskom sveučilištu ETH u Zürichu pokazalo je čak da bi nas mogla spasiti sadnja bilijuna stabala. Mlada stabla za rast trebaju ugljik, stoga ona povlače taj element iz atmosfere u većoj mjeri nego zrela. Znanstvenici su izračunali koliko je kakvih stabala i gdje potrebno posaditi kako bi se doprinijelo smanjenju klimatskih promjena, a u obzir su uzeti i mogući negativni efekti. Razmatrane su ogoljene površine, i one koje ne zahtijevaju promjenu urbanističkih planova i poljoprivrednih zemljišta. Analiza je rađena tako da se od urbaniziranih i poljoprivrednih područja ne zahtijeva ustupanje tla za pošumljavanje, no u nju su ipak ubrojeni i neki travnjaci gdje bi pokoje stablo navodno pripomoglo i stočnim ispašama. Istraživanje je vodio profesor biologije Thomas W. Crowther s Instituta za integrativnu biologiju pri ETH- Zürich, koji smatra da se pametnom sadnjom stabala iz atmosfere može ukloniti čak dvije trećine svih emisija nastalih kao rezultat ljudske aktivnosti. Prema njegovom timu, potrebno je posaditi stabla na 1.7 milijardi hektara golih površina na kojima bi onda naraslo 1.2 bilijuna stabala koja i inače rastu na tom području.
Problem Albedo efekta
Ovakve ideje su obično smatrane nerealnima jer se radi o površini otprilike jednakoj ukupnoj površini Kine i SAD-a. Prema ovom planu tropska područja bila bi najpošumljenija, jer je s obzirom na stabla koja tamo rastu, efekt smanjenja temperature zapravo najveći u tropima. U drugim pojasevima sadilo bi se sporadično, no konačni rezultat bio bi da bi se pola planete našlo ispod svoda od krošnji drveta. Crowther, voditelj ETH-ovog istraživanja kazao je za Guardian kako je ovo rješenje koje će pomoći generacijama koje tek dolaze, i čiji bi se efekti vidjeli tek za 50 i više godina (u roku od 50 – 100 godina šume bi iz atmosfere povukle 200 milijardi tona ugljika), te kako je odmah sad nužno svesti emisije iz fosilnih goriva na nulu te pod hitno prestati s krčenjem (tropskih) šuma. Ipak, smatra da se radi o najjeftinijem i najpristupačnijem rješenju jer ne zahtijeva slaganje šefova svijeta.
Ipak, nisu svi jednako uvjereni u uspjeh ovakvih inicijativa. Kao prvo tu je spomenuti problem metana i dušikovih oksida, zatim onaj ugljika koji već postoji u tlu, a koji vjerojatno smanjuje apsorpciju iz atmosfere. Prema skepticima, da se iz atmosfere izvuče količina ugljika koju je Crowther procijenio zapravo bi bilo potrebno više stotina godina, a zbog ugljika već prisutnog u tlu. Treći problem je da se radi o zaista prevelikim količinama površine planete te da bi prvo bilo nužno odustati ili makar značajno smanjiti područja ispaša za mesnu industriju, što je malo vjerojatna solucija.
Crowtherovi modeli rađeni su kompjuterskim simulacijama, uvrštavanjem određenih varijabli. Sličan pristup – kompjuterskih simulacija – koristili su prije koju godinu i istraživači na Slobodnom sveučilištu u Amsterdamu koji su dobili rezultate da pošumljavanje Europe zapravo uopće ne bi imalo značajne pozitivne učinke na zaustavljanje klimatskih promjena na ovom kontinentu, i to zbog Albedo efekta jer tamna europska stabla upijaju toliko svjetlosti da je učinak povlačenja ugljika iz atmosfere, u konačnici, praktički ništavan. Gabriel Popkin u časopisu Nature ističe kako je Albedo učinak posebno izražen na višim nadmorskim visinama i u suhim područjima gdje sporo rastuća stabla tamnih listova prekrivaju sjenom okolno, svjetlije, tlo koje onda upija tu toplinu umjesto da je reflektira natrag. No, da su tropske šume svakako pluća svijeta potvrđuje većina istraživanja, naglašava Popkin. Stabla u tropima su brzorastuća i iz njih stoga isparava vodena para koja stvara oblake iz kojih pada kiša i hladi tlo.
Kojem god stavu da se u konačnici priklonili, jedno je sigurno. Stabla nas ne mogu spasiti ako ne smanjimo emisiju stakleničkih plinova na nulu, jer iako savršeno prilagođena životu na Zemlji, priroda ne može upiti sve posljedice naše ljudske aktivnosti.