Dok osobe odgovorne za stanje ilustrirano naslovnom fotografijom uživaju u luksuzu kojeg im je omogućilo uništavanje planete, a mi ostali paralizirani političkom i socioekonomskom nemoći mirno čekamo mogući kraj civilizacije kakvu poznajemo, životinje su, čini se, aktivnije od nas. Užasno rastužujuće fotografije orangutana u Amazoni koji štite ono preostalo jedno nesrušeno stablo kako bi imali gdje podignuti svoje jedno mladunče, ili sve mršaviji polarni medvjedi koji pokušavaju zaustaviti ledolomce u sjevernom polarnom krugu ne bi li zaštitili svoj dom, možda bismo trebali uzeti za ozbiljno, kao poziv na akciju. Ako je ikakva još akcija uopće moguća.
Budući da sprečavanje klimatske apokalipse nije moguće uz postojeći sustav organizacije društva, a drugačija organizacija društva nije moguća bez masovnog i kolektivnog otpora pasivnih i nemoćnih narodnih masa, kojeg pak čini se nije realno očekivati. Iz razloga koje je teško plastično prikazati, ne ostaje nam mnogo prostora, osim da se svedemo na zapisničare povijesti koja će biti izgubljena i svjedoke vremena čija svjedočenja možda neće biti moguće čitati. Smatrali to predramatičnim ili nedovoljno dramatičnim, činjenica je da je vrijeme za radikalnu promjenu već stiglo. Kako radikalnu društvenu promjenu ne prihvaćamo, jer da polu-citiram heroje hrvatske ljevice ranog 21. stoljeća, socijalistička rješenja nisu realna, ostaje nam da propitamo što je točno realno?
Realno je odustati, kad čujemo da primjerice samo SAD, zemlju koja vjerojatno nosi najveću pojedinačnu nacionalnu odgovornost za klimatske promjene na planeti, mitigacija klimatskih šteta košta 500 milijardi dolara godišnje. Pritom su u posljednjih dvanaest mjeseci, zbog poplava, SAD izgubile 40 posto uroda kukuruza (a opala je i proizvodnja soje, itd.). Kao što je Bilten već pisao, prošle je godine samo u toj zemlji uloženo milijardu dolara za negiranje klimatskih promjena. No, nema veze, kapitalisti gomilaju svoje profite, konzervativci i desničari diljem svijeta i dalje zadržavaju pravo na beskrupulozne laži i svoj karakteristični debilizam. Šesto izumiranje vrsta već je debelo uznapredovalo, 75 posto insekata navodno je već nestalo (što se možda ne bi reklo po broju komaraca u Osijeku); a biljke nestaju još brže nego životinje. Permafrost u Sibiru, kao i led na Sjevernom polu, dok se topi otpušta još više CO2, ali i brojne zaraze, viruse, i druge po život na Zemlji štetne tvari. Jedan od najvećih indijskih gradova, nedavno je ostao bez vode, što znači da će i ta populacija uskoro morati migrirati. Inače, jedno od tumačenja ubrzane promjene pozicije prirodnog magnetskog pola neki znanstvenici pripisuju količini podzemnih voda ispumpanih iz tla u Indiji, kao i milijune tona betona izlivenih u Kini. Takva promjena unijela je pomak u balansu zemljine mase koji je uzrokovao da Zemlja još malo isklizne iz svoje osi te se trenutno malo gega dok se okreće sama oko sebe. Neovisno o stvarnom uzroku promjene magnetskog pola Zemlje, posljedice su realne. One mogu uzrokovati smanjenje opsega magnetskog polja oko Zemlje koje nas štiti od radijacije iz svemira i uzrokovati probleme u našoj tehnologiji, mogu primjerice u najgorem slučaju srušiti Internet i uzrokovati globalni nestanak struje.
Je li realno odustati?
Problem je dakle još puno gori od onoga što je UN-ov ICCP panel dao u javnost prije dvije godine. Njihove su računice rađene za slučaj da se planet zagrijava na prosječnoj razini od 2 stupnja, međutim, mi smo bliže prosječnom zagrijavanju od 4 stupnja. U prevodu, na praktičnoj opipljivoj razini, to može značiti na pojedinim mjestima temperaturna povećanja od 6 do 12 stupnjeva. Stoga, umjesto ugodnog ljeta na 33 stupnja, ovdje na Mediteranu možemo bilježiti porast temperatura od 39 do 45 stupnjeva. Promjene nisu linearne, nego su eksponencijalne. Sve što se događa, događa se istovremeno, a realno pitanje postaje, što ćemo jesti za pet do deset godina?
Imena odgovornih pojedinaca i kompanija su poznata, ali sankcija i dalje nema. Neće valjda elita sankcionirati sama sebe? Primjerice, tek je nekoliko desetaka najupornijih aktivista koji više ne mare za osobne diskreditacije, u New Yorku, bilo potrebno da se skrene pozornost na nuždu kaznenog gonjenja ExxonMobile-a zbog njihove uloge u zagađenju planete. Podsjetimo, ta je firma, i inače poznata po nihilističkom i makjavelističkom ponašanju i kršenju zakona, 40 godina krila istraživanja koja su statističkom točnošću predvidjela današnju globalnu klimatsku krizu. Umjesto sankcioniranja samih sebe, političke i ekonomske elite i dalje nas pokušavaju uvjeriti da rješenja naših problema leže u tome da mi, pojedinci, ne jedemo meso, da se kraće tuširamo, i da na druge načine učinimo točno ono što elitama ne pada ni napamet učiniti – reducirati vlastiti životni standard – kako bismo spasili svijet.
Ako prihvatimo da socijalistička rješenja nisu realna, postavlja se pitanje, što jeste alternativa? Koju nam alternativu nude elite, liberali i wanna be ljevičari? I na kome leži veća društvena odgovornost, na onima koji paničnim tonovima upozoravaju na nedostatna rješenja ili na onima koji nastavljaju s business as usual?
Sretan vam ljetni solsticij 2019. godine. Ne zaboravite kremu protiv sunca.