Jedna od najmoćnijih organizacija u Europi jučer je u Berlinu održala godišnju konferenciju. Riječ je o Federaciji njemačkih industrija (BDI), lobističkoj grupi najjačih tamošnjih kapitalista. Konferenciji je prisustvovala i kancelarka Angela Merkel, a izlaganje Dietera Kempfa, čelnika BDI-a, zasnivalo se upravo na kritici rada njene vlade. Prema Kempfovom mišljenju, njemačka vlada ne radi ama baš ništa po pitanju konkurentnosti njemačke industrije i svoje poteze prilagođava isključivo anketama popularnosti.
Da stvar dobije na dodatnom dramatičnom tonu pobrinuo se neposredni kontekst. Ostavkom Andree Nahles na mjesto predsjednice SPD-a, koalicijskog partnera Kršćansko-demokratske unije (CDU), povodom mizernog rezultata na euroizborima, njemačka je vlada ušla u novu fazu nestabilnosti i neizvjesnosti. Na tu je situaciju u svom govoru Kempf implicitno i referirao, ali ključni prigovori su se ticali nekih dugoročnijih politika. Prema izvještaju koji donosi Financial Times, prigovori se mogu, očekivano kad je riječ o takvom tipu kritike, svrstati u dvije grupe: one vezane uz rashodovnu stranu proračuna i one koje se tiču njegove prihodovne strane.
Što se tiče prihodovne strane, stvar je jasna. Njemački kapital traži niži korporativni porez. Preciznije, da se trenutna prosječna stopa snizi s 31% na 25%. Osim stalne potrebe kapitala da traži slabije porezno opterećenje, ovaj put su naveli i konkretnu inspiraciju. Naime, pozvali su se na Trumpove porezne olakšice američkom kapitalu koji im je time postao snažnija konkurencija. Da ne bi bilo zabune, Kempf i prijatelji rješenje nadovezujućeg problema s rashodovne strane proračuna u slučaju nižih poreznih prihoda vide u rezanju navodno preglomazne socijalne države. Kako je Kempf istaknuo, trenutno je u Njemačkoj prisutan “nezdravi stupanj redistribucije”.
U iščekivanju druge runde
Međutim, imaju oni još zahtjeva u rashodovnoj sferi. Smatraju da njemačka država premalo ulaže u infrastrukturu i istraživanja novih tehnologija. Da je njemačka infrastruktura u priličnom rasulu, odavno je poznato i taj njihov zahtjev nimalo ne čudi. Iako se ne odnosi na infrastrukturu koja bi neposredno poboljšala život građanima, već prvenstveno na digitalnu infrastrukturu koja bi ih učinila konkurentnijima. Također, traže i da država uloži puno više od trenutnih milijardu eura godišnje u istraživanje i razvoj umjetne inteligencije.
Kancelarka Merkel je oštro uzvratila na Kempfove kritike. Na njegovu opasku da je vlada izgubila povjerenje industrijalaca, Merkel je odgovorila da je društvo izgubilo povjerenje u njih. Pri tom se referirala na skandal s lažiranjem emisija u autoindustriji, a i općenito, optuživši kapital za njemačko zaostajanje u razvoju digitalne infrastrukture. Također, dalje je nabrajala mjere koje je vlada poduzela u smjeru olakšavanja poslovanja i poticaja poput lakše dostupnosti visoko kvalificiranih migrantskih radnika i olakšica za kompanije koje investiraju u temeljna istraživanja. No, Merkeličin odgovor nije pretjerano zadovoljio okupljene kapitaliste.
U odbijanju njihovih ideja i zahtjeva priključio joj se i ministar financija Olaf Scholz. Snižavanje korporativnog poreza po uzoru na SAD smatra pogrešnom idejom jer, kako tvrdi, “SAD si dugoročno ne može priuštiti toliko visok proračunski deficit”. A to znači da ne može ni Njemačka, iako ona ima itekako prostora za deficit pošto se već nekoliko godina nalazi u proračunskom suficitu. Međutim, ideologija “crne nule”, to jest proračunske ravnoteže, toliko je još jaka u Njemačkoj da je u prvoj rundi ne mogu uzdrmati ni zahtjevi kapitala. Treba vidjeti kako će se njemačka industrija postaviti u drugoj rundi i hoće li odabrati nove političke favorite. A tu su dvije opcije: zeleni i ekstremno desni AfD. Zasad su njemački kapitalisti uglavnom AfD smatrali nepoželjnim partnerom. No, ako se situacija na globalnom tržištu dodatno zakomplicira i rast još uspori, ne treba se čuditi i toj opciji. Naravno, riječ je tek o špekulaciji, iako povijesno uvjerljivoj, ali upravo tu leži najveća opasnost po pitanju daljnjeg rasta AfD-a.