Ono što smo već pisali za Hrvatsku – da je integrirani klimatski i energetski plan potpuno sramotan – pokazalo se istinitim i za sve ostale zemlje članice, uključujući i Veliku Britaniju. Među 28 članica Europske unije nijedna nije na putu da do 2050. godine ostvari cilj od nula posto emisija stakleničkih plinova, pokazuje nova studija objavljena u četvrtak 16. maja.
Prema studiji, Španjolska je Briselu predala takav integrirani klimatski i energetski plan da se našla na prvom mjestu po usklađenosti s ciljevima EU za 2050. godinu. Kad se zbroje različiti indikatori koje je ponudila, kao i razrađenost planiranih mjera Španjolska bi uspjela smanjiti emisije za 52 posto. Sve druge zemlje neće uspjeti prići ni blizu ciljevima. Iduća, odnosno druga po uspješnosti je Francuska sa 47 posto, pa Grčka s 44 posto te Švedska s 43 posto. Najgore je prošao slovenski klimatski i integrirani plan čija bi implementacija rezultirala s tek 3 postotnim smanjenjem emisija. Iznad Slovenije su Njemačka i Slovačka svaka s uspješnosti od 12 posto. Debelo je to ispod EU prosjeka od 29 posto. Hrvatska, čiji smo plan popljuvali, uspjela bi ostvariti smanjenje emisija od 35 posto. Štoviše, Hrvatska se pokazala trećom najambicioznijom zemljom po predloženim mjerama za smanjenje emisija, a stupanj razrade planova i mjera pokazao se zadovoljavajućim.
Samo realno
Treba uzeti u obzir da je predsjednik Europske komisije Claude Juncker ispao u pravu na posljednjem sastanku o klimi i energetici kada je kazao da se EU trenutno fokusira na ciljeve koje si je EU zacrtala za 2030. godinu – a koje su brojne zainteresirane strane proglasile insuficijentnima s obzirom na realne mogućnosti EU – a nikako na 2050. Nije stoga čudno što Europski prosjek baš eto odgovara niže postavljenim ciljevima, a još je onda manje čudno da je Hrvatska točno u tom rangu. To sve ipak ne govori ništa o tome koliko je realan hrvatski integrirani plan, s obzirom na nikakvu proizvodnju i gotovo nikakav plan stvaranja zelenih radnih mjesta.
Sve ovo nije dovoljno za realizaciju Pariškog klimatskog sporazuma zaključuje se u studiji, odnosno da se povećanje prosječnih temperatura zadrži na rastu od 1,5 stupnjeva Celzijusa. Uz manjak ambicije, kao problemi pristupa članica navode se izostanak ozbiljnih koraka za prestanak upotrebe ugljena, nevoljko odustajanje od subvencioniranja fosilnih izvora energije, nedovoljne alokacije za ulaganja u čiste tehnologije, pretjerano oslanjanje na neodrživu biomasu kao izvor energije, preniska ulaganja u OIE, neadekvatno savjetovanje s javnošću. Također je iz svega toga vidljivo i da zemlje nisu poduzele nikakve korake kako bi se realizirao plan EU za 2050. godinu.