Stevo Pendarovski novi je predsjednik Makedonije. Rezultat je to drugog izbornog kruga održanog jučer. Njegova protukandidatkinja Gordana Siljanovska-Davkova osvojila je šezdesetak tisuća glasova manje, što je naposljetku omogućilo uvjerljivu pobjedu Pendarovskog, iako je dvoje glavnih kandidata u prvog krugu bili gotovo izjednačeno. Ujedno je lako preskočen i prag od 40% izašlih koji je potreban da bi se izbori smatrali valjanima, što se također dugo činilo neizvjesnim. Sve u svemu, uvjerljivi trijumf kandidata vladajuće koalicije socijaldemokrata i najveće stranke albanske zajednice? Što se njih tiče čini se da – da. Pendarovski se okupljenim podržavateljima slavljenički obratio na makedonskom i albanskom i obećao skoro ubrzanje europskih integracija.
Ovi predsjednički izbori zapravo su bili test stabilnosti i potpore vladi, ali de facto i još jedan referendum o tzv. Prespanskom dogovoru s Grčkom o promjeni službenog imena države u Republika Sjeverna Makedonija u zamjenu za deblokadu pristupa NATO-u i Europskoj uniji. I jedan i drugi test su vladajući “prošli”, ali izgleda za dlaku. Kako su upozorili u glavnoj opozicijskoj stranci VMRO-DPMNE, socijaldemokrati su izgubili velik broj glasova u odnosu na lokalne izbore 2017. godine, a ono što je opoziciji bilo najvažnije: socijaldemokrati su izgubili u mnogim općinama gdje uvjerljivu većinu stanovništva čine etnički Makedonci. Time se zapravo sugerira kako su vladajući u potpunosti ovisni o potpori Albanaca, dok opozicija uživa potporu većine Makedonaca.
VMRO-DPMNE je sve u ovoj kampanji podredio osnaživanju etničkih podjela. Glavna tema bilo je pitanje službenog imena, zbog čije promjene opozicija optužuje vladajuće za nacionalnu izdaju. Iako nema sumnje da stalno dizanje etničkih tenzija može biti uspješna politička strategija, koja ima potencijala da prouzroči veliku društvenu štetu, nejasno je koliko će stvarne koristi od toga imati opozicija kako će vrijeme prolaziti, a promjena službenog imena se normalizirati. No ni kompromitiranim socijaldemokratima stalna obećanja bržih europskih integracija nisu nikakva garancija. Iako se čini da postoji volja diplomata da “nagrade” ovu vladu, činjenica je da te integracije u svakom trenutku zbog svojih internih političkih problema može stopirati bilo koja od zemalja članica. A kandidata za to je puno i pitanje proširenja EU se upravo zbog toga neprestano odlaže.