Kako pišu britanski mediji, nedavno su se u više novina na poljskom jeziku koje izlaze u Velikoj Britaniji pojavili oglasi njemačkih bolnica. U njima se bez puno oklijevanja istočnoeuropskim zdravstvenim radnicama i radnicima u britanskim bolnicama poručuje da bi im preseljenje u Njemačku moglo biti bolja opcija. Otkad su Britanci prije gotovo tri godine izglasali izlazak iz Europske unije, tamošnja vlada najavljuje da će pooštriti kriterije za rad stranaca. Većina analitičara i istraživanja se slaže kako je želja za smanjenjem broja stranaca u VB bila jedan od glavnih motiva glasačima da izaberu Brexit.
U toj ksenofobiji nije bilo ničeg spontanog. Antieuropska frakcija vladajućih konzervativaca i desni disidenti te strane godinama su koristili tzv. socijalni šovinizam kako bi zagovarali izlazak iz Unije, obećavajući britanskim radnicima da će im biti bolje ako se riješe stranog balasta. Jedno od poznatijih obećanja bilo je ono da će se, nakon izlaska iz EU, novac namijenjen za tu organizaciju preusmjeriti u nacionalni zdravstveni sustav (NHS), uvjerljivo najpopularniju britansku instituciju. Naravno, sva ta obećanja isparila su brzo nakon referenduma, a uskoro su se pojavila i upozorenja kako bi upravo NHS mogao biti prva žrtva Brexita.
Strukturne neravnopravnosti
Zdravstveni sustav Britanije i drugih zapadnoeuropskih zemalja u velikoj mjeri ovisi o stranim bolničarkama i bolničarima. Radi se o izrazito teškom i potplaćenom poslu čak i u najbogatijim zemljama, pa je dobar dio bolnica zapravo u situaciji konstantnog manjka radnika. Posljednjih godina, taj se manjak “krpao” dovođenjem školovanih bolničarki iz Istočne Europe. Taj je dio kontinenta do prije par desetljeća imao izrazito razvijen i funkcionalan zdravstveni sustav i još uvijek ima vrhunsko obrazovanje za zdravstvene radnice i radnike. Za dobar dio njih, loše plaćeni poslovi na Zapadu još uvijek su bolji od mizerno plaćenih poslova na Istoku.
No izlaskom iz EU, britanskim bi bolnicama njihovo dovođenje moglo postati znatno teže. To je razlog aktualne panike koja vlada u dijelu britanskih medija zabrinutih da bi njihove medicinske sestre lako mogle “pobjeći” u druge Zapadne zemlje. Naravno, pritom gotovo nitko ne spominje da su ti zdravstveni radnici školovani u pravilu javnim sredstvima siromašnijih zemalja čiji su zdravstveni sustavi u puno težoj situaciji nego oni na Zapadu. Niti je ikome u raspravi o Brexitu palo na pamet da postoji ozbiljan problem s Unijom koja rijetke i životno važne “resurse” u pravilo usmjerava prema najbogatijim lokacijama.