Časopis New Statesman objavio je kratak tekst poznate feminističke autorice Judith Butler, ujedno i profesorice komparativne književnosti pri Sveučilištu u Kaliforniji, Berkeley. Butler je jedna od najvažnijih feminističkih autorica, među njenim knjigama ističu se Neizvjestan život, Raščinjavanje roda, Tela koja nešto znače, itd… Ona je za New Statesman u nedavni povijesni kontekst stavila napade na teorije ravnopravnosti spolova i društvene konstrukcije roda koje konzervativne struje nazivaju “rodnom ideologijom” implicirajući kako “ideologija” podrazumijeva plitko i jednoobrazno usvojene ideje koje nemaju veze sa stvarnošću, već s internim osjećajem neke vrijednosti.
Ne ulazeći u dekonstrukciju pogrešne i maliciozne upotrebe termina ideologija (zbroj društvenih vrijednosti i principa), Butler se u ovom kratkom tekstu fokusira na izvore, odnosno kada je i tko počeo s kojim ciljem koristiti termin rodne ideologije. Odgovore pronalazi u samom vrhu Katoličke crkve i 2004. godini kada je Papinsko vijeće za obitelj napisalo pismo svim biskupima Katoličke crkve upozoravajući na to da termin “rod” ima moć da uništi ženske vrijednosti važne crkvi, da potiče konflikte između spolova te da ospori prirodne, hijerarhijske distinkcije između muškaraca i žena na kojima počivaju obiteljske i društvene vrijednosti.
Pravo naroda na rodno samoopredjeljenje
Butler ističe kako je Papa Franjo eskalirao istu retoriku 2016. godine kazavši: “Svjedočimo trenutku uništenja čovjeka po uzoru na Boga.” U isti govor Papa je uvrstio i “ideologiju roda” kazavši kako se danas čak i djecu u školama uči kako mogu birati svoj spol, te locirao teološke rizike: “Bog je stvorio muškarca i ženu. Bog je stvorio svijet na određen način…. a mi se ponašamo upravo suprotno.” Papine izjave Butler tumači kao stav da rodne slobode kada su izraz osobne ili društvene slobode falsificiraju stvarnost jer prema Papinom mišljenju nitko nije slobodan birati svoj spol, jer smo s njim rođeni. Isto tako ne smijemo niti prihvatiti spolne orijentacije različite od onih zadanih božanstvenom intervencijom. Štoviše, pokušaj prisvajanja prava na rodno ili spolno samoopredjeljenje crkveni krugovi promatraju kao pokušaj uzurpacije božanske stvaralačke moći što krši granice stvaralaštva koje je bog dao čovjeku.
Štoviše, Papa rodnu ravnopravnost i seksualne slobode vidi kao ekscesivne i destruktivne pa čak i dijabolične jer je rodna raznolikost uvjetni društveni konstrukt nametnut ljudima božanskim mandatom prirodnih razlika među spolovima. Butler potom objašnjava kako desnica upravo taj dio “društvenog konstrukta” vidi kao problematičan jer ga tumači kao svjesno uništavanje bogom dane stvarnosti koju rodni studiji prikazuju kao nešto što je arbitrarno jer je “društveni konstrukt”. U tom dijelu dolazi do dijabolizacije rodnih studija među konzervativnim katoličkim i evangelističkim krugovima u SAD-u.
Suprotno tome, Butler smatra da ako se rodni studiji nešto bliže promotre, da se radi o polju koje nije ni destruktivno ni indoktrinirajuće. Štoviše, radi se o polju koje teži jednom obliku političke slobode koja počiva na jednakijem svijetu u kojem je lakše živjeti. Daljnju eksplikaciju možete pročitati u originalnom tekstu na engleskom jeziku objavljenom u New Statesmanu.