“Poljaci popiju antisemitizam s majčinim mlijekom”, izjavio je izraelski ministar vanjskih poslova Yisrael Katz prije nekoliko dana. “Ne samo da ne prihvaćamo Katzove rasističke izjave, nego želimo i naglasiti kako ćemo se boriti za povijesnu istinu i čast Poljaka”, odgovorio mu je poljski premijer Mateusz Morawiecki odmah zatim. To je bio vrhunac svađe između dužnosnika dviju zemalja koja je naposljetku dovela od odustajanja od dugo najavljivanog izraelskog samita zemalja Višegradske skupine (Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka), na kojem su s domaćinima trebali potvrditi savezništvo i razumijevanje.
A sve je započelo prošlog tjedna kada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu u domaćim medijima izjavio kako je bilo Poljaka koji su surađivali s nacistima. To je banalna povijesna činjenica koja ranije ne bi nikoga uznemirila. Ali aktualna poljska vlada vodi svoj vlastiti rat protiv povijesti, zbog kojeg je kriminalizirala tvrdnje kako su i Poljaci odgovorni za Holokaust. Sada se osjeća pozvanom da na sve moguće načine pravi pritisak na one koji bi Poljsku dovodili u bilo kakvu vezu s antisemitizmom i to unatoč tome što je danas idealizirana Druga Poljska Republika (1918.-1939.) diskriminirala Židove i druge manjine puno prije dolaska nacista.
Priprema za legalizaciju okupacije
Ovo također nije prvi put da Izreal ulazi u svađu sa svojim srednjoeuropskim saveznicima. Historijski je antisemitizam bio jedan od nosećih stupova ultrakonzervativne i nacionalističke ideologije u tim zemljama, a pokušaj da se snažno distancira od polustoljetne socijalističke povijesti desnicu u Srednjoj Europi često i danas tjera prema barem folklornom koketiranju s antisemitizmom. Sve to dobro je poznato u Izraelu koji inače osjeća obavezu da se bori protiv antisemitizma i čuva sjećanje na Holokaust. No izgleda da se srednjoeuropskim desničarskim vladama prašta i ono što nikom drugom ne bi.
Osnovni razlog za to je činjenica da su i u Izraelu i u zemljama Višegradske skupine na vlasti trenutno ultradesničarske opcije koje ujedinjuje cinični stav prema idejama ljudskih prava i jednakosti. Upravo zato Izrael posljednjih godina nastoji koristiti srednjoeuropske zemlje kao sredstvo pritiska prema ostatku svijeta. Naime, aktualna izraelska vlada po svemu sudeći pokušava legalizirati svoju polustoljetnu okupaciju Zapadne Obale tako što će anektirati teritorij, ali ne i proširiti politička prava na stanovništvo tih teritorija. Tom bi se rješenju snažno protivila većina zemalja svijeta, ali vjerojatno ne i Višegradska skupina.
Izraelska desnica tako se zapravo nalazi pred izborom: hoće li ugroziti sjećanje na Holokaust da bi spasila savezništvo s vladama koje koketiraju s antisemitizmom? Premijer Benjamin Netanyahu je izgleda tome sklon, ali to neće proći bez otpora u zemlji u kojoj je Holokaust još uvijek utemeljujući narativ.