I prije nego što je službeno predstavljena, nova njemačka industrijska strategija izazvala je burnu raspravu u tamošnjoj javnosti. Dokument naziva “Nacionalna industrijska strategija 2030” predstavio je u utorak ministar ekonomije Peter Altmaier, već pripremljen na reakcije jer su dijelovi dokumenta procurili u medije nekoliko dana ranije. A itekako pripremljen je bio i jer je, kako prenose njemački mediji, doslovno sam i napisao strategiju.
Što je toliko problematično u njemačkoj industrijskoj strategiji da je podiglo toliku prašinu? Prema kritičarima, strategija pretpostavlja napuštanje principa slobodnog tržišta i prekomjerno interveniranje države u ekonomiju. Neki su išli toliko daleko da su je proglasili instrumentom planske ekonomije. Na takve pomalo histerične reakcije ponukao ih je prvenstveno dio strategije u kojem se zagovara “privremeno” državno učešće u pojedinim kompanijama (“nacionalnim šampionima”) i labavljenje antimonopolskih zakona.
Strah od konkurencije
Altmaier je naveo nekoliko ključnih industrijskih sektora kojima bi država trebala pomoći u borbi s međunarodnom konkurencijom. Sam je istaknuo da on nije naročiti pobornik državnog intervencionizma, ali da ih suvremeni ekonomski trendovi prisiljavaju na takav tip djelovanja. Pod tim je mislio na kinesku konkurenciju, kao i na protekcionističku orijentaciju američke administracije te na Brexit. Bez državne pomoći velikim kompanijama postoji opasnost da ih konkurencija nadmaši.
S obzirom na to da Njemačka godinama generira proračunske viškove, izvor financiranja takvih operacija nije upitan. Unatoč tome, strategija pretpostavlja redukciju socijalnih doprinosa i ekoloških poreza u svrhu konkurentnosti. Tako da postoje puno veće opasnosti od ugrožavanja udžbeničkog modela slobodnog tržišta. Također, svatko zna iole upućen u povijest kapitalizma zna da su državni intervencionizam i koordinirane industrijske strategije činile njegov nezaobilazni dio. Zazivanje slobodnog tržišta u posljednjih 40-ak godina ionako se u prvom redu odnosilo na postsocijalističke i dekolonizirane zemlje.
Upitna budućnost EU
No, okolnosti se mijenjaju. Slobodno tržište na razini Europske unije također je bila njemačka industrijska strategija. Tako su lako potukli unutarnju konkurenciju koja im je boravkom u monetarnoj uniji priskrbila nižu vrijednost eura, nužnu za globalnu konkurentnost. No, to više nije dovoljno, kao što pokazuje i skromna razina rasta u Njemačkoj. I tu zapravo dolazi u pitanje budućnost Europske unije kakvu je znamo. Iz Bruxellesa već stižu reakcije kojima se njemačka strategija proglašava neusklađenom s osnovnim principima EU.
A nedavno je Komisija spriječila i udruživanje dijelova francuskog Alstoma i njemačkog Siemensa koji se bave proizvodnjom željezničkih vozila. Međutim, teško će Komisija svojim apstraktnim pravilima osporavati neposredne interese najsnažnijih frakcija kapitala. Tome u prilog govore i sve češća bilateralna šaputanja Parisa i Berlina bez briselskog patronata. Naime, kapital sad ima neke druge zahtjeve i pravni okvir EU više nije najadekvatniji kontekst. Unatoč svom širenju straha od istočnoeuropskih neliberalnih demokracija, najveću prijetnju opstanku EU ipak predstavljaju interesi njemačkog kapitala.