Čini se da se Vlada RH odlučila za proaktivan pristup. Valjda su se više umorili od silnih afera koje ih prate u redovitim ciklusima. Uvijek isti napadi, uvijek ista izmotavanja i uvijek iste kalkulacije oko žrtvovanja pojedinih figura. I sve to uz povijesno nesposobnu oporbu i sve osjetniju parlamentarnu većinu.
Dakle, bolje onda da sami proizvode afere i samim ih činom proizvodnje i rješavaju. Kao što je svima poznato, tjednik Nacional, poznat po vezama s obavještajnim podzemljem, prizemljem i nadzemljem, objavio je u ovotjednom broju podatke o navodno preveniranoj aferi. Akter navodne afere je trebao biti ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, a ono što ga je trebalo inkriminirati jesu, kako kažu Nacional, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) i Vlada, “vrhunski i sofisticirano” montirane fotografije na kojima se on navodno nalazi s prostitutkom i šmrče kokain.
Te fotografije su, prema riječima glavnog urednika Nacionala Berislava Jelinića, procurile prije nekoliko mjeseci, a SOA je nakon pomne analize zaključila da su lažne. Ključni dokazi su Tolušićeve šake, cipele na špic i bijela narukvica. Kao što su brojni mediji već uočili, analiza SOA-e, kao i tajmlajn svih zbivanja, krajnje su nedorečeni i neobični. I ostavljaju sasvim dovoljno prostora za sumnju u pozadinske motive. Međutim, zato su reakcije oštre: Tolušić viče da će banda završiti u zatvoru, a i iz Vlade su poslali prilično odrješitu poruku.
Taktika ili sporadični čin
Također, mnogi su već primijetili znakoviti trenutak u kojem je kreirana ili prevenirana afera izašla u javnost. Vlada i dalje osjeća posljedice afere s izraelskim avionima, nije se smirilo ni šovinističko potpirivanje vatre u Vukovaru, a svi se još sjećaju i prošlotjednih ispada u parlamentu. Teško je osporiti mogućnost i da su te okolnosti imale ulogu u tempiranju. No, kako se također primjećuje, afera je izbila neposredno nakon najave iz Vlade da kreću u (zakonsku) borbu protiv famoznih lažnih vijesti.
Na tom tragu su iz vlasti i komentirali slučaj Tolušić, okarakteriziravši ga neuspio pokušaj plasiranja lažnih vijesti. Dakle, neka neposredna preklapanja su očita, ali postavlja se i dalekosežnije pitanje: radi li se o začecima novog modela Plenkovićeve vladavine ili je samo riječ o prolaznom triku kojem je cilj prokazati određenu grupaciju? Naime, taktika sazdana na sustavnom prozivanju opozicije i medija kao pronositelja lažnih vijesti mogla bi Plenkoviću poslužiti kao poluga vladavine u ostatku mandata.
Naravno, tu se ne bi samo radilo o ovakvim abortiranim aferama, time bi se naprosto prešlo u histeriju, već o novom crtanju političke podjele. Nakon što je Predsjednica pacificirana, Plenković preostalu opoziciju, uključujući i unutarnju, može tretirati kao one koji destabiliziraju zemlju lažnim vijestima i izmišljenim aferama. Sve snažnija pozicija Živog zida u toj opoziciji, stranke sazdane na teorijama zavjere i lažnim vijestima, toj taktici pridaje legitimnost. A Plenković i dalje može igrati na kartu onoga o kome ovisi stabilnost čitave zemlje.
Sasvim je moguće da su sve ovo samo špekulacije i da trenutni kabinet nema kapaciteta za išta više od snalaženja od afere do afere, ali vrijedi ovaj naznačeni zaokret barem ispratiti. Kad vidimo prijedlog zakonskog rješenja i rasplet ove već raspletene afere, znat ćemo je li posrijedi neka dugoročnija vizija političke taktike. Barem u smislu pronalaženja nove igračke kao što su afere za sporadične potrebe. Jer što je više lažnih to su one prave manje važne.