Rumunjski ministar financija Eugen Teodorovici šokirao je jučer svoje sugrađane pomalo neobičnim prijedlogom. Žaleći se na visoku stopu emigracije iz zemlje, predložio je da se na razini EU ograniči period u kojem građani smiju raditi izvan svoje matične zemlje na pet godina. “Ako netko ode na rad u Njemačku, vrlo su male šanse da će se ikada vratiti u Rumunjsku ili Hrvatsku”, upozorio je. U Teodorovicijevom upozorenju ima rezona. Procjenjuje se da je današnji broj stanovnika Rumunjske jedva 85% onoga iz 1990. godine, a to nije posljedica samo smanjenog nataliteta i povećane smrtnosti.
Prema dostupnim podacima, koji se obično ne smatraju konačnima, u zemljama poput Italije, Španjolske i Njemačke, Francuske i Britanije trenutno se nalazi oko tri i pol milijuna rumunjskih radnika. Njih je iz domovine istjeralo siromaštvo, ali njihov dugotrajni izostanak dodatno otežava budući razvoj Rumunjske. To je upravo ono što ministra zabrinjava i zbog čega upozorava kako izvoz radne snage čini istok kontinenta trajno zaostalim u odnosu na zapad koji od stalnog priljeva jeftinije radne snage profitira. No iako se u Rumunjskoj već dugo upozorava na problem nedostatka radne snage, reakcije na ministrov usputni prijedlog uglavnom su bile – bijesne.
Ugrađene nejednakosti
Opozicija je iskoristila staro oružje i optužila vladajuće socijaldemokrate za “vraćanje u komunizam” kada je putovanje iz zemlje bilo ograničeno. No prijedlogom su nezadovoljni i drugi, odnosno svi oni koji su sami, ili čiji su članovi obitelji, iskoristili pravo na rad u inozemstvu. Cijele obitelji, a ponegdje i cijela sela, žive od doznaka rumunjskih gastarbajtera. Život bi bez toga bio neusporedivo teži. Kolegi je podršku dao ministar zdravlja koji je upozorio da će zemlja uskoro ostati bez javnog zdravstva u ruralnim područjima zbog toga što npr. liječnice i bolničari masovno odlaze u inozemstvo.
Dakako, nema previše šanse da se išta od fantazija rumunjskih socijaldemokrata realizira, koliko god njihovi prigovori bili opravdani. Ne zato što bi – kao što su mnogi upozorili – takva ograničenja rada u inozemstvu kršila osnovne stupove EU o slobodi kretanja roba, ljudi i kapitala. Ta je sloboda (što se tiče ljudi) već znatno ograničena činjenicom da Rumunjska nije u zoni Šengena i vjerojatno neće skoro ni biti. Već prije zato što je cijela arhitektura EU uvijek bila osmišljenja tako da omogućava i potiče razvojne nejednakosti između različitih dijelova Unije prostom činjenicom da je primarna briga korist kapitala, uglavnom onog jačeg zapadnoeuropskog.
Razrješavanje tih nejednakosti zahtijevalo bi, uostalom, puno ozbiljnije promjene u politici na razini Unije od onih koje predlažu rumunjski ministri.