Iako je relativno nedavno veliki broj medicinskih sestra u Hrvatskoj bio na zavodu za zapošljavanje, danas one kronično nedostaju ovdašnjem zdravstvu. Razloga je mnogo, ali prevladava izostanak bilo kakve sustavne brige oko zdravstvenog kadra.
Srednja medicinska škola u Rijeci i ovog je ljeta zabilježila trend velikog interesa za svoje programe. Među ostalim, obrazovni programi za medicinske sestre privukli su interes čak četiri puta viši od predviđene kvote. A niti pola godine kasnije, mediji su puni napisa o poteškoćama s kojima se susreću zdravstvene ustanove uslijed nedostatka upravo sestrinskog kadra. Iako su se nedavne vijesti ponajviše osvrnule na slučaj KBC-a Zagreb, gdje je zbog odlaska dijela medicinskih sestara na bolovanje privremeno smanjen broj ležajeva na jednoj od jedinica intenzivnog liječenja, nedostatak medicinskih sestara muči i druge bolnice.
Ravnateljica OB Pula tako je upozorila da natječaji za zapošljavanje u najvećoj istarskoj bolnici izazivaju otprilike suprotan interes od onoga za upis srednjih medicinskih škola, a rezultati revizija bolnica u Hrvatskoj pokazali su da se većina njih oslanja na prekovremeni rad kako bi ispunila svoju osnovnu funkciju. U ovom kontekstu vrijedi spomenuti i činjenicu da je do prije svega nekoliko mjeseci u slučaju medicinskih sestara strogo provođena zabrana zapošljavanja koja je uvedena 2014. godine. Paradoksalnost situacije ne treba posebno podcrtavati.
Pritisak na radnice i pacijente
Svjetska zdravstvena organizacija uvijek iznova naglašava ulogu medicinskih sestara u održivosti zdravstvenih sustava: osim što osiguravaju značajan dio zdravstvene zaštite u svijetu – čine skoro 50% cjelokupne svjetske radne snage u zdravstvu – njihov rad utječe i na smanjivanje socijalnih nejednakosti. Međutim, prema podacima Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara (HSSMS-MT), zaposlene medicinske sestre u Hrvatskoj trenutno svojim radom nadoknađuju nedostatak od 8 do 12 tisuća medicinskih sestara i tehničara. Toliki nedostatak pokazatelj je izostanka bilo kakvog konstruktivnog plana na području radne snage u zdravstvu, a opterećenje koje nastaje uslijed ovolike količine posla ima posljedice i na zdravlje samih sestara. Mnogobrojne analize koje su provedene u zdravstvenim sustavima koji zapošljavaju ili su zapošljavali premalen broj medicinskih sestara pokazale su kako dugotrajna izloženost sličnom intenzitetu rada u pravilu dovodi do simptoma izgaranja i izraženog stresa. Kako doznajemo, situacija u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj po ničemu se ne razlikuje: ovdašnja sestrinska populacija danas se susreće problemima iz domene emocionalnog i mentalnog zdravlja, a izražene su i fizičke poteškoće, npr. bolesti štitnjače.
Pritisak nastao nedostatkom radnica i radnika nije ublažen ni ulaganjem u neka tehnološka rješenja koja posao medicinskih sestara mogu učiniti fizički barem malo manje zahtjevnim. Na primjer, okretanje pacijenata u krevetu ili njihovo premještanje iz jednog kreveta u drugi zahtijevaju znatan fizički napor, ali se tome danas može doskočiti nabavkom opreme poput kreveta s lateralnim nagibom i rolera za prekrevetnjavanje. Nažalost, takva oprema zdravstvenim ustanovama očito ne donosi toliki prestiž kao CT aparati, tako da se o njenim pozitivnim efektima na njegu pacijenata i radnu svakodnevnicu sestara nema prilike čitati u medijskim materijalima o zdravstvenom sustavu.
Govoreći o trendovima na ovom području, Stjepan Topolnjak iz Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSS) nam napominje da upada u oči kako se pojedine regije, npr. Dalmacija i Zagreb, muče s popunjavanjem raspisanih radnih mjesta, iako je teško govoriti o pravilima. Poteškoće s nedostatkom kadra pritom nisu ograničene na bolnice pa se tako u domovima zdravlja pojedinih županija, npr. Primorsko-goranske županije, ne uspijeva zaključiti raspisane natječaje za zapošljavanje koji vrijede “do popune nepopunjenih radnih mjesta”.
Topolnjak navodi i da dio uzroka nastale situacije moramo tražiti u već spomenutoj zabrani zapošljavanja u zdravstvu. Iako je ove godine donešena odluka kojom se zabrana ukida za zdravstvene radnike, dugotrajna nemogućnost zapošljavanja potaknula je većinu na odlazak, zbog čega je sada sve teže popuniti radna mjesta. “Prije smo imali velik broj medicinskih sestara na zavodu za zapošljavanje, ali nismo imali radna mjesta za njih. Sada, kada se radna mjesta polako napokon otvaraju, shvatili smo da smo izgubili stručni kadar”, sažima Topolnjak.
Loše nam se piše
Dok se situacija ne promijeni, na nekim bolničkim odjelima noću radi samo jedna medicinska sestra. Posljedice tako ne osjećaju samo radnice koje teško mogu odgovoriti na postavljene radne zahtjeve, već to osjete i pacijenti. Iste analize koje su pokazale da neadekvatno zapošljavanje sestara utječe na zdravlje radnica naglasile su kako preopterećenost na radnom mjestu direktno smanjuje kvalitetu njege. Uzmemo li kao primjer fizičku zahtjevnost nekih uobičajenih postupka skrbi – s obzirom da se u pomoćne tehnologije nije ulagalo – postavlja se pitanje kako samo jedna medicinska sestra može skrbiti za cijeli odjel. Zanemarivanje medicinskih sestara u organizaciji zdravstvene zaštite, govori nam Anica Prašnjak iz HSSMS-MT-a, dovelo je do iznemoglosti prekovremenim radom, kroničnog umora i stresa. Unatoč tome, medicinske sestre u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj nastavljaju pružati visokokvalitetnu skrb svim pacijentima.
“Oduvijek ističemo činjenicu da medicinske sestre i tehničari u Hrvatskoj raspolažu visokom razinom kompetencija i odgovornosti, čak i više nego njihove kolege u inozemstvu. To se nažalost u ovom trenutku adekvatno ne vrednuje kao što se čini u drugim zemljama EU i šire”, kaže Prašnjak. Slično kao i u slučaju mladih liječnica i liječnika čiji je odlazak medijski popraćen prije par godina, glavni razlog za emigraciju medicinskih sestara danas više nije visina plaće, već su to upravo katastrofalni uvjeti rada. Kao i kod migracija liječnika, uzroke koji su do trenutnog stanja doveli trebamo tražiti u izostanku bilo kakve strategije razvoja zdravstvenih kadrova na razini države, ali ne smijemo zanemariti ni poveznice s kroničnim manjkom zdravstvenih radnika u cijelom svijetu.
Ako uzmemo u obzir da je samo u Njemačkoj nedavno objavljena potreba za dodatnih 13 tisuća medicinskih sestara te da u istoj državi ne jenjava potražnja za kućnim njegovateljicama, teško je vjerovati da će se odlazak medicinskih sestara iz Hrvatske u dogledno vrijeme sam od sebe zaustaviti. Slično daje naslutiti i pregled grupa koje medicinske sestre koriste za razmjenu informacija na društvenim mrežama, a kojima dominiraju oglasi agencija za zapošljavanje iz ostatka EU. Uostalom, nizozemska organizacija Wemos predviđa kako će do 2030. godine u svijetu nastati još 40 milijuna radnih mjesta za zdravstvene radnike te da će se – u odsutstvu planiranja na regionalnim i nacionalnim razinama – taj nedostatak prelomiti na leđima zemalja s lošim uvjetima rada i nestabilnim sustavima zdravstva. U tom kontekstu, Hrvatskoj se trenutno prilično loše piše, jer unatoč svim pokazateljima još uvijek nije poduzela čak ni osnovne korake ka poboljšanju uvjeta rada.
Hoće li se kolaps sustava uspijeti spriječiti ne ovisi samo o spremnosti Ministarstva zdravstva na donošenje kvalitetnijih politika i strategija, već i o naporima drugih aktera poput sindikata. Ako pak na nijednom od tih polja uskoro ne dođe do pomaka, možemo očekivati da će srednje medicinske škole nastaviti proizvoditi kadrove za izvoz.