rad
vijest

Nevidljiva ruka tržišta programira kvarove

Foto: AFP / Timothy A. Clary

Velika je većina ljudi zasigurno imala slično iskustvo: elektronski uređaji, bilo perilice bilo mobiteli, pokvare se, do razine nepopravljivosti, netom nakon što istekne garancija. Stariji među nama često to poprate riječima: a nije to kao što je nekad bilo, nekad bi ti stroj trajao godinama. A nerijetko se i dobaci da su danas proizvodi lošije kvalitete jer se proizvode u Kini. A Kinezi nisu valjda pedantni kao Nijemci i sve rade od plastike. Međutim, spontana potrošačka ideologija kulturnih razlika ne može pomoći u objašnjavanju stvari.

Prošlog je tjedna talijanska državna agencija za konkurentnost kaznila Apple i Samsung zbog primoravanja kupaca na kupnju novih modela njihovih pametnih telefona. Naime, kad bi kupci na svoje starije modele instalirali softver iz novih modela došlo bi do priličnog usporavanja rada uređaja i gotovo pa nefunkcionalnosti. Na taj način bi bili “poticani” da kupe najnoviji uređaj. Kazne su, ipak, prilično niske: Apple je kažnjen s 10 milijuna eura, a Samsung s pet milijuna.

No, ova talijanska presuda poslužila je kao povod hrvatskoj zastupnici u Europskom parlamentu i članici Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Biljani Borzan, da uputi hitan apel Europskoj komisiji. Borzan traži od Komisije hitnu zabranu programiranog kvarenja na razini Europske unije. U obrazloženju apela Borzan ističe brojne studije koje ukazuju na evidentnu praksu kvarenja uređaja, kao i napore koje pojedine zemlje poduzimaju u tom smjeru. Europski parlament je već prošle godine usvojio izvješće na tu temu, no Europska komisija se gotovo u potpunosti oglušila.

Pored najobičnijeg varanja kupaca, programiranje kvarova sa sobom nosi i brojne ekološke probleme. Veći broj pokvarenih uređaja znači i veću količinu otpada. A pored same količine, problem predstavlja i recikliranje, pogotovo nakon što je Kina odustala od tog “posla”. Također, ovakva nam praksa sugerira nešto i o prirodi samog kapitalizma: da bi se ostvarila dovoljna potražnja proizvodnja mora samu sebe sabotirati i uništavati okoliš. Nitko ne može osporiti iracionalne aspekte planske proizvodnje sovjetskog tipa, no razni nam primjeri govore da suvremeni kapitalizam nimalo ne zaostaje. Naprotiv. I pritom nam ostavlja sve manje vremena za osmišljavanje pravednog i racionalnog ekonomskog sustava.