Teško je pronaći neku statističku kategoriju iz socijalne domene u kojoj među najlošijima u Europskoj uniji nisu Rumunjska i Bugarska. Tu i tamo im “priprijeti” koja druga istočna zemlja, ovisno o kategoriji, ali ozbiljnije konkurencije sa Zapada nema. Postojanost takvih trendova upućuje na neozbiljnost priča o konvergenciji i dostizanju standarda.
Premda kategorija očekivanog životnog vijeka iziskuje nešto duže periode za relevantno poboljšanje, i tu je situacija znakovita. Prema dostupnim podacima, najniži očekivani životni vijek među ženama u zemljama EU imaju Bugarke i Rumunjke. Njih slijede također dvije postsocijalističke zemlje – Latvija i Mađarska.
Jedina zemlja s Istoka koja je zauzela mjesto među deset onih s najdužim očekivanim životnim vijekom za žene jest Slovenija. Vjerojatno bi se ta pozicija mogla tumačiti viši stupnjem razvoja u odnosu na većinu postsocijalističkih zemalja. Međutim, rezultati na Zapadu otkrivaju da životni standard i stupanj razvoja nisu jedini faktori u igri.
Naime, po rezultatima prednjače Španjolska i Francuska gdje je životni vijek žena duži za otprilike deset godina u odnosu na Bugarsku i Rumunjsku. Međutim, duži je i od onog u bogatijim zemljama poput Njemačke, Nizozemske ili Danske. No, iako treba istražiti i te faktore i maknuti ih iz domene špekulacije o mediteranskoj prehrani, očito je da stupanj razvoja i ekonomski standard u priličnoj mjeri diktiraju dužinu životnog vijeka. I zato su godine političko pitanje.