Manje od mjesec dana ostalo je do najavljenog referenduma o novom imenu Republike Makedonije, koji bi trebao biti ključni korak prema konačnoj normalizaciji odnosa između te države i susjedne Grčke. No napetu atmosferu u obje zemlje povezanu s tim procesom prije par dana dodatno je zaoštrila objava američkih tajnih diplomatskih dokumenata starih punih deset godina. Kao što je poznato, Grčka već 26 godina blokira međunarodne integracije Makedonije tvrdeći da to ime za državu koja je postala samostalna 1992. implicira pretenzije na njezin suvereni teritorij, odnosno na istoimenu grčku pokrajinu.
Tijekom tih 26 godina napravljeni su mnogi pokušaji da se spor riješi. No unatoč brojnim bilateralnim i međunarodnim inicijativama, obje strane dosad su čvrsto ostajale na svojim pozicijama da imaju potpuno ili čak isključivo pravo na korištenje makedonskog imena. Sve to promijenili su premijeri Aleksis Cipras i Zoran Zaev, koji su napravili odlučan iskorak u odnosu na nacionalizam ranijih vlasti i relativno lako se dogovorili da će ubuduće Makedonija koristiti preciznije ime Sjeverna Makedonija za sve potrebe, uključujući i interne, a da će Grčka zauzvrat priznati postojanje specifične makedonske nacije i skinuti blokadu s makedonskih integracija.
Povratak na početnu poziciju
Tako se barem činilo do nedavno. No objava Wikileaksovih dokumenata prije par dana na cijelu je stvar bacila sasvim drugo svjetlo. U dokumentu koji potpisuje bivši američki ambasador u Skopju Gillian Milovanovic iz 2008. godine spekulira se kako je rješenje moguće postići vrlo brzo, jer se obje strane slažu o tome da se imenu Makedonije doda pridjev Sjeverna, a da se zauzvrat prihvati postojanje makedonske nacije. Drugim riječima, isto rješenje kao i aktualno bilo je prihvaćeno još prije deset godina. I ništa od toga ne bi bilo toliko iznenađujuće da u to vrijeme na vlasti u Makedoniji, odnosno Grčkoj, nisu bile danas opozicijske desničarske stranke VMRO-DPMNE i Nova demokracija, koje se oštro protive sporazumu i njegove potpisnike prozivaju za izdaju.
Dapače, barem što se tiče grčke strane, sada je jasno da su tamošnji nacionalisti čak pristajali na puno više nego Cipras, jer su prihvaćali da se naziv Makedonija (bez pridjeva) nastavlja koristiti za internu upotrebu. Do sporazuma tada ipak nije došlo, a obje su strane započele šovinističku kampanju koja je normalizaciju odnosa odgodila za puno desetljeće samo da bi se naposljetku vratila na početnu poziciju. Ključni poticaj sadašnjem sporazumu bilo je američko-europsko nastojanje da se Makedoniju što prije uključi u NATO zbog straha od Rusije.
No objava ipak pokazuje do koje je mjere ovo pitanje dosad bilo nepotrebno odugovlačeno samo zbog sitnih interesa šovinista s obje strane.