Kosovski parlament potvrdio je prošlog utorka (5. jun 2018.) rezoluciju o carinskoj uniji s Albanijom čime je napravljen prvi korak u stvaranju novog, jedinstvenog tržišta na Balkanu koje okuplja oko četiri i pol milijuna ljudi. Rezolucija nalaže otvaranje pravnih procesa koji bi regulirali slobodan protok ljudi i roba preko albansko-kosovskih granica. No, ona je zasad potvrđena samo s jedne strane, albanski parlament naime još nije ratificirao dokument, i kako trenutno stvari stoje, ne zna se točno kad će.
Dok će desničari u Srbiji, vjerojatno potpomognuti SNS-om, u stvaranju bescarinske unije između Kosova i Albanije vidjeti početke realizacije prijetnje Velike Albanije, s južne strane državne granice nipošto ne cvjetaju ruže. Premda su brojni mediji bescarinsku uniju između Kosova i Albanije proglasili gotovom stvari, Kosovo čini se, nije nimalo zadovoljno napretkom suradnje.
U intervjuu za BIRN kosovski ministar trgovine Bajram Hasani kazao je da Albanija zavlači s implementacijom procesa. Priština je izrazito zainteresirana za ukidanje carina na lokalne poljoprivredne proizvode između ove dvije zemlje, no Albanija u praksi još nije povukla niti jedan potez. Hasani je inicijativu nazvao stvaranjem “nacionalnog tržišta”, pa ipak usprkos kosovskim nadanjima, razočarano zaključuje kako “albanske institucije nemaju istu senzibilnost prema Kosovu koje ono ima prema njima” dodavši kako je načelna volja za razvoj suradnje u tom smjeru jedino što je Albanija dosad pokazala.
Ekonomska politika u drugom planu
To dakako nije spriječilo upozorenja srpske strane da je sličan sporazum u sklopu CEFTA-e predložio srpski predsjednik Aleksandar Vučić (2016.), što je Priština odbila, podsjeća Politik,a citirajući izjave bivšeg premijera Kosova Isa Mustafe koji je kazao: “Tržište slično onom u bivšoj Jugoslaviji, bez Hrvatske i Slovenije, a s Albanijom, kao zajedničko tržište! Ne! Kosovo sebe vidi u jedinstvenom evropskom tržištu, na osnovu SSP-a” smatrao je tada je Mustafa. Politika napominje kako je i kosovski ministar vanjskih poslova Enver Hodžaj opisivao ideju o balkanskoj carinskoj uniji kao “antievropsku”.
Središnji dio rezolucije su poljoprivredni proizvodi. Bajrami je kazao kako su se dogovorili identificirati 20 lokalnih proizvođača (10 s Kosova, 10 iz Albanije) i najvećih izvoznika u drugu od ovih zemalja za koje bi ukinuli carine da se vidi kako bi unija funkcionirala. Prema podacima Kluba proizvođača Kosovo koje je dobio BIRN, Albanija je u 2017. godini imala izvoz na Kosovo u iznosu od 150 milijuna eura dok je Kosovo u Albaniju izvezao svega 35 milijuna vrijednosti poljoprivrednih roba. Iz tih je podataka jasno zašto Kosovo snažno zagovara carinsku uniju kao i zašto Albanija s njome odugovlači. Jasno je u konačnici, da se ni za jednu od dviju strana ne radi o ideološkim ili nacionalističkim motivima, već prije svega o ekonomskim interesima zemalja.
Stoga se ovdje radi o još jednom primjeru toga kako se ekonomske politike lako iskorištavaju za promoviranje određenih ideoloških ideja, uz žestoku popratnu propagandu mejnstrima. Ovo je lako i dokazati: srpski mediji koji nisu popratili ovu vijest naslovom “velikoalbanska carinska unija” mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Zanimljivo je da se istovremeno radi o medijima izrazito naklonjenima Aleksandru Vučiću. Nebitno je čini se pritom radi li se ovdje o lažnim vijestima, spinovima, kontroli medija, manjku slobode govora, poticanju na međunacionalnu mržnju i zaoštravanju susjedskih odnosa. Medijskim fokusiranjem priče na njezine moguće nacionalističke aspekte, rasprave o važnim ekonomskim pitanjima potpuno se izmiču iz dosega javnosti. Stoga kako da srpska javnost stvori “točno” i “informirano” mišljenje o ovoj temi? Tu su dakako i pitanja učinaka političkog i ekonomskog o-ne-pismenjavanja ovakvog izvještavanja. Umjesto ekonomskog ili medijskog opismenjavanja, radi se dakle o suprotnome, a pragmatični učinci toga su desna skretanja srpskog biračkog tijela, stoga Vučić za svoju budućnost ne treba da brine.