Priča je dobro poznata širom Europe: mjere štednje, rezovi u javnom sektoru, niske plaće u kombinaciji s neuspješnim pokušajima ustroja javnih bolnica po tržišnim kriterijima. Međutim, razmjeri ovih politika zadobivaju strašne dimenzije. Donosimo primjere iz Bugarske.
Medicinske sestre, liječnici i pomoćno osoblje u dvije bugarske javne bolnice blokirali su međunarodne ceste, protestirajući na taj način zbog užasnog stanja u kojem se nalaze bolnice u Vraci i Loveču. Zaposlenici bolnice, koji još nisu napustili ove gradove, primali su plaće neredovito skoro godinu dana te su morali brinuti za pacijente uz izuzetno ograničene zalihe sanitetskog materijala i financijskih sredstava. Metode financiranja zdravstvenog sustava bugarske države često su na meti kritika pacijenata i profesionalnih udruženja. Podršku potonjima dala je i Svjetska zdravstvena organizacija koja je u izvještaju iz 2017. godine ustvrdila da plaćanja iz džepa pacijenata “stvaraju financijske teškoće brojnim kućanstvima, osobito onim siromašnijim, što može pogoršati stupanj ekonomske ugroze i imati negativan utjecaj na zdravlje”.
Iznosi koje Bugarski fond za zdravstveno osiguranje (BHIF) daje bolnicama za medicinske usluge, uz nekoliko iznimki, nisu revidirani od 2006. godine. Bugarsko medicinsko udruženje i bivši ministar zdravstva Nikolay Petrov složili su se prošle godine da je upravo to jedan od razloga zbog kojih regionalne javne bolnice više ne uspijevaju pokriti svoje troškove. Da bi stvar bila gora, ovog aprila vlada je srezala budžet za sanitetski materijal, navodno kako bi prisilila dobavljače da snize cijene po kojima ga prodaju bugarskim bolnicama. Možemo samo nagađati hoće li ovaj potez Ministarstva doista rezultirati uspješnim pritiskom na multinacionalne korporacije da revidiraju cijene ili će pak kazniti javne bolnice koje su već sada u očajnoj situaciji.
Bugarski zdravstveni sustav financiran je na nekoliko načina, uključujući bolnice. Troškovi medicinskih usluga i hospitalizacija (uključujući troškove za osoblje) pokrivaju se obaveznim doprinosima za zdravstveno osiguranje koje distribuira BHIF. Fond pokriva troškove javnih i privatnih bolnica. Vlada izravno pokriva troškove javnih regionalnih bolnica za hitne usluge, kapitalne troškove i troškove obnove. Važan slučaj u kojem država može subvencionirati javne bolnice je onaj u kojemu one imaju potrebu za financijskim ozdravljenjem, kao što je to u slučaju bolnice u Vraci, gradu na sjeverozapadu Bugarske.
Pacijenti kao izvor prihoda
Za zdravstveni sustav je 2016. godine alocirano 5 posto bugarskog BDP-a, što je ispod prosjeka Europske unije od 7,1 posto. Usprkos gotovo dvostrukom povećanju državnog financiranja zdravstva u realnim brojkama od 2010. godine, iznos koji su 2016. pacijenti platili iz svoga džepa bio je skoro pa jednak državnim troškovima za zdravstvo.
Ovo je posebno zabrinjavajuće jer se godišnji broj hospitaliziranih ljudi u Bugarskoj udvostručio – od nešto iznad 1,1 milijuna 2000. godine do 2,25 milijuna u 2016. godini, dok se u istom periodu ukupna populacija smanjila za gotovo milijun ljudi. Istovremeno, broj kreveta u bolnicama smanjio se za više od 11.000, usprkos otvaranju novih privatnih bolnica. Bolnica u Vraci, koja je odgovorna za zdravstvenu zaštitu 170.000 ljudi što žive u toj regiji, imala je dug od šest i pol milijuna eura u oktobru 2017. godine. Kreditori bolnice bile su farmaceutske i sanitetske kompanije te one za distribuciju električne energije itd.
Vraca je grad s 53.000 stanovnika smješten u sjeverozapadnoj bugarskoj regiji koja ima najvišu službenu stopu nezaposlenosti u zemlji u 2018. godini – 10,8 posto. To je istovremeno i regija s najvećim koeficijentom dobne ovisnosti starih – na stotinu radno sposobnih stanovnika dolazi 42,7 starijih od 64 godine, dok je nacionalni prosjek 32,5. Također, to je i regija s najkraćim očekivanim životnim vijekom u zemlji.
Bolnica za 25 eura
Bolnica je u jesen 2017. godine zbog financijskih problema došla na loš glas. U to vrijeme su neki od najvažnijih odjela u bolnici, hitna služba i intenzivna njega, prestali s radom zbog nedostatka osoblja koje bi pokrilo 24-satne smjene. U oktobru su zaposlenici bolnice već dva mjeseca bili bez plaće pa su zatražili isplatu zaostalih plaća i osiguravanje odgovarajućih uvjeta rada, odnosno opskrbu potrebnim sanitetskim materijalom, uz prijetnju da će u suprotnom slučaju kolektivno napustiti posao.
Bez dovoljnog broja liječnika specijalizanata i medicinskih sestara, bolnica, pokazalo se, ne može raditi. S 18 sestara i tek nekoliko liječnika, smjene se više nisu mogle popunjavati, a u takvim okolnostima, ponuditi pacijentima odgovornu i adekvatnu njegu postalo je nemoguće. Nakon što je u januaru ove godine zatvoren je i odjel kardiologije, otišli su specijalisti, za kojima su u martu pošli i specijalizanti, a pošto je zatvoren odjel za invazivnu kardiologiju kojim je upravljala privatna kompanija Medica Core. Specijalizanti, još na obuci, više nisu imali mogućnost obučavati se u tom polju u Vraci. Privatni odjel bio je jedini koji vrši kardiološke pretrage i operacije u ovoj regiji, no kako je javna bolnica nagomilala dug prema privatnoj kompaniji od 800.000 eura i oni su otišli.
Novi skandal zaokupio je pažnju javnosti već u decembru. Naime, privatna bolnica Viva Medica, smještena u zgradi javne bolnice nudila je iste usluge kao i javna bolnica, poput hitne službe, intenzivne njege, anesteziologije, traumatološke skrbi itd., čime je kršila zakon proteklih osam godina. Kako su izvijestili lokalni mediji, financijski problemi javne bolnice intenzivirali su se upravo godinu dana nakon što je Viva Medica počela s radom. Jedno od šokantnijih otkrića bilo je to da je privatna kompanija plaćala apsurdni iznos od samo 25 eura godišnje za najam prostora u javnoj bolnici.
Posljedice parazitiranja privatne kompanije na javnoj bolnici bile su takve da je bolnica dobila manje sredstava od onoga na što je imala pravo. To “restrukturiranje”, po mjeri Ministarstva zdravstva, odnosno ustupanje dijela prostora, tj. određenog broja kreveta, privatnoj bolnici imalo je posljedicu nekorištenja svih resursa u javnoj bolnici odnosno pad broja kreveta za 15 posto. Radilo se o izuzetno snažnom udarcu za ovu bolnicu jer isplate BHIF-a ovise o kapacitetu bolnice za smještaj pacijenata, odnosno o broju kreveta. Pri tome treba imati na umu da je odluka o smanjenju broja bolničkih kreveta donesena nakon što je u periodu od 1997. do 2012. godine ukupan broj kreveta u svim bolnicama u zemlji smanjen za 40 posto.
Kolektivna dijagnoza: siromaštvo
Idući na redu bili su odjeli invazivne kardiologije, zarazni odjel, hitna pomoć, ortopedija, urologija, kardiologija, vaskularna kirurgija i na kraju: neonatalna intenzivna skrb. Bolnica je bez njih ostala u martu ove godine, jedva zadržavajući tu titulu. Sistemom spojenih posuda, boji se dio javnosti, moglo bi doći i do ukidanja studija sestrinstva na Medicinskom fakultetu u Vraci. Posljedice po stanovništvo ne treba ni spominjati. Svjesni što zatvaranje svih odjela znači za njih, lokalna zajednica solidarizirala se s medicinskim radnicima te su zajednički zatražili ozbiljniji angažman države u osiguravanju egzistencije i odgovarajućeg funkcioniranja svih bolničkih odjela u Vraci. Brojni zaposlenici, među kojima su medicinske sestre, liječnici, kirurzi i pomoćno osoblje, zahtijevaju redovitu isplatu svojih plaća. Zaprijetili su vladi kolektivnim napuštanjem posla, organizirali javnu podršku bolnici, a potom kolektivno otvorili bolovanja. Bilo je i gađanja jajima zamjenice ministra zdravstva Ženi Načeve koju su ujedno i pozvali da stane u njihove cipele i pokuša živjeti u uvjetima koji vladaju u njihovim domovima. Ministar zdravstva potom je na nacionalnoj televiziji osudio navodno “neprofesionalno i neodgovorno” korištenje bolovanja bolničkih radnika koji su svi dobili istu dijagnozu. Voditelj emisije je primijetio da, nažalost, ne postoji dijagnoza za ljude koji “žive u siromaštvu i ne primaju svoje plaće“.
Protesti su se intenzivirali u maju nakon što zaposlenici bolnice tri mjeseca nisu primili plaću. Problem je pokušala riješiti zamjenica ministra Zheni Nacheva upustivši se u pregovore s kreditorima, pokušavajući istovremeno nagovoriti zaposlenike bolnice da obustave svoja bolovanja. Nastavak rada značio bi da će BHIF početi plaćati sanitetski materijal i da će osigurati dovoljno novca za plaće, no to bi od radnika koji ne mogu platiti svoje račune zahtijevalo još mjesec ili dva žrtvovanja. Ne naročito brza intervencija premijera Boyka Borissova, koja je svejedno predstavljena kao herojska, dovela je do obnavljanja rada odjela za intenzivnu njegu 17. maja te do alociranja 1,1 milijuna eura bolnicama u Loveču i Vraci kako bi se pokrili troškovi plaća zaposlenika. U maju radnici su primili plaće za februar, što će im omogućiti da pokriju dio dugova koje su njihove obitelji nagomilale u prošlim mjesecima.
Kako lokalne, tako i državne vlasti traže žrtveno janje za stanje u kojem se našla bolnica. No istina je da su vlade u proteklih dvadeset godina zanemarivale javni interes te se pretvarale da privatiziraju potencijalne gubitke davanjem novca privatnim zdravstvenim kompanijama. Štoviše, vlasti tvrde da nemaju namjeru zatvoriti bilo koji odjel bolnice te krivnju za ono što nazivaju “samozatvaranjem” odjela svaljuju na zaposlenike koji su napustili bolnicu. Mnogi su zagovarali privatizaciju javnih bolnica, no pri tome su ignorirali činjenicu da je već davno otpočeo proces puzeće privatizacije zdravstvene zaštite kroz dodjeljivanje javnog novca za medicinske usluge privatnim bolnicama i odjelima.
S engleskog preveo Krešimir Zovak