Poljska je poduzela pravne radnje protiv ruskog Gazproma, švicarskog Engie-a austrijskog OMW-a te njemačkih Unipera i Wintershalla, protiv EU kompanija uključenih u projekt Sjeverni tok 2.
Poljski ured za zaštitu potrošača i tržišnog natjecanja (UOKiK) objavio je u srijedu kako je pokrenuo legalne postupke upozoravajući kompanije da bi mogle biti penalizirane sa iznosom do 10 posto godišnjih prihoda. Poljska naglašava kako drugi plinovod ispod Baltičkog mora koji bi plin vodio izravno iz Rusije preko morskog dna do Njemačke, narušava strateške interese Europske unije i krši pravila tržišnog natjecanja. Godine 2016. UOKiK je zaključio da bi takva umrežavanja vode ka nedozvoljenoj koncentraciji. Pristupanje koncentraciji bez dozvole države može rezultirati spomenutim kaznama.
Političko, ne ekonomsko pitanje
Utjecaj koji Gazprom ima u Poljskoj već je dominantan, naglašavaju iz UOKiK-a, a Sjeverni tok 2 mogao bi rezultirati još većim utjecajem te firme na cijene energenata u Poljskoj. Predsjednik UOKiK-a Marek Niechciał kazao je kako prema njegovom mišljenju Sjeverni tok 2 narušava poljske antimonopolističke zakone, zbog čega je ured pokrenuo i antimonopolističke radnje, odnosno takve postupke koji dovode do onemogućavanja koncentracije koja bi rezultirala monopolom ili oligopolom.
Usprkos tome što je EU popustila nevoljko, ali ipak, lobistima ovih kompanija te ukinula prepreke koje su prijetile realizaciji projekta, i to usprkos žutim kartonima istočnoeuropskih zemalja, banke su, čini se, nesklone financiranju ovog projekta. Projektu nedostaje jasnoća, a posebno ga rizičnim čine sankcije SAD-a prema Rusiji.
Sjevernom toku protive se i Ukrajinci, dok njemačka kancelarka Angela Merkel smatra da je moguće istovremeno izgraditi Sjeverni tok 2 i tranzitnim zemljama poput Poljske i Ukrajine omogućiti financijsku kompenzaciju.
Merkel također smatra da je Sjeverni tok 2 isključivo ekonomski projekt, pritom međutim zanemaruje doprinos tranzitnih poreza javnim proračunima istočnoeuropskih zemalja. Bez milijardi eura tih poreza godišnje, javni sektori tih zemalja nesumnjivo će osjetiti taj manjak. Stoga tvrditi da se radi o isključivo ekonomskom projektu nije ništa drugo nego spin, najblaže rečeno. Pritom pokazuje i kako je potpuno pogrešno Merkel smatrati osobom koja vodi računa o budućnosti cjelokupne Europske unije. U kontekstu njemačkih industrijalaca i siromašnih radničkih klasa istočne Europe, jasno je za čije interese radi njemačka kancelarka. Stoga je ovo prije svega političko i socijalno pitanje, a tek onda ekonomski projekt.