Tri godine od krvavih događaja u pograničnom makedonskom gradu Kumanovo slijed događaja i odgovornosti i dalje nije do kraja rasvijetljen, no s ovolikim vremenskim odmakom, u međuvremenu otkrivene indicije dosljedno vuku odgovornost prema Makedonskoj obavještajnoj agenciji i onima koji njome upravljaju. Upitno ostaje primarno pitanje: da li je predsjednik Đorđe Ivanov dao svoje odobrenje za terorističku akciju unutar makedonskih granica, ili se sve događalo bez njegova znanja? S obzirom na nedostatak objavljenih čvrstih materijalnih dokaza, čini se da je nova makedonska vlada odlučila zasad prešutjeti javnosti dokaze koje ima.
Ukratko, 9. maja 2015. godine skupina od 39 etničkih Albanaca zauzela je tri iznajmljene kuće u Ulici Pero Ilievski u Kumanovu. No, cijela priča počela je još u oktobru 2014. godine kada je zgrada makedonske vlade pogođena dvama projektilima iz lakog ručnog raketnog bacača (RPG). Tjedan dana kasnije albansko-makedonska televizija Alsat-M objavila je priopćenje u kojem odgovornost za napad na zgradu vlade preuzima Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) a zbog navodne proruske ideologije makedonske vlade. U pismu se tražilo hitno pridruživanje Makedonije EU i NATO-u – “svim dostupnim sredstvima”. Drugi incident dogodio se 21. aprila 2015. godine kada je u planinskom selu Gošnice 40 naoružanih ljudi, navodno OVK, privremeno zauzelo policijsku postaju. Potom je 3. maja ručnom bombom napadnuto sjedište najveće albanske stranke u Makedoniji – DUI-a (Demokratske unije za integraciju), navodno zbog (dugogodišnje) suradnje s VMRO-DPMNE-om. Nije bilo ni žrtava ni osumnjičenih osoba.
Kontekst
Glavni događaj o kojem ovdje govorimo, kako je već spomenuto, dogodio se u sjevernom gradu Kumanovu 9. maja. Rano ujutro već, građani su počeli javljati medijima i policiji kako se u gradu nalazi naoružana skupina od otprilike 50-ak ljudi. Potom je policija objavila kako se skupina od 50 – 70 ljudi skriva u tri kuće u zaseoku Diva, navodno naoružana automatskim puškama, snajperima i granatama. Opsada je trajala dva dana, a rezultirala je smrtnim i ranjenim subjektima s obje strane. U konačnici, makedonsko tužiteljstvo podiglo je optužnicu za terorizam protiv 30 osoba. Među njima, 18 ljudi bili Albanci s Kosova koji su u zemlju ušli nedokumentirano. Ministarstvo unutarnjih poslova Makedonije kazalo je kako je u ovom sukobu smrtno stradalo 8 policajaca i 10 napadača, dok je ukupno 37 policajaca ranjeno. Predsjednik države, Đorge Ivanov potom je 10. maja nakon sastanka s nadležnim službama izdao priopćenje u kojem je kazao kako je policija “spriječila koordinirani teroristički napad na različitim lokacijama u zemlji, a što bi uzrokovalo ozbiljnu destabilizaciju, kaos i strah”. Ivanov je također tada kazao kako su vlasti bile svjesne djelovanja ove skupine od početka 2015. godine. Sa sličnom izjavom izišao je i Nikola Gruevski, tadašnji premijer, koji je dodao da su teroristi planirali napade na policijske postaje, šoping centre, i sportske događaje.
No, od samog početka makedonska javnost nije bila uvjerena u to da iza napada na sjeverne dijelove Makedonije stoji OVK. U trenutku kada je tadašnja opozicija, a sada vladajuća stranka Socijal-demokratski savez Makedonije (SDSM), plasirala u javnost informacije o masovnom VMRO-DPMNE-ovom prisluškivanju građana i političara, javnost se mobilizirala. Uglavnom u početku u organizaciji ljevičarskih organizacija, da bi se prosvjedi vrlo brzo značajno omasovili, postavši jednima od najvećih prosvjeda na Balkanu posljednjih 20 godina, čime se nakon 10 godina na vlasti pozicija Gruevskog počela radikalno tresti, odnosno postala je neobranjiva. Stoga se javnost počela pitati zašto bi se baš sada razvili etnički protesti, kada su Albanci i Makedonci napokon zajedno na ulicama sa zahtjevom za socijalnim ekonomskim i političkim promjenama, no ne nužno i etničkima. Nekakav društveni konsenzus upravo je postalo mišljenje da je navodne napade na sjeveru Makedonije orkestrirao VMRO-DPMNE.
Kao što smo već kazali, čvrstih materijalnih dokaza za to nema, međutim indicija je dovoljno da se sklopi priča. BIRN je proveo godinu dana istražujući upravo te dokaze. “Tri godine kasnije, i s novom vladom u Skopju, motivi napadača sve su, samo ne jasni”, piše BIRN. U novembru 2017. 33 ljudi osuđeno je zbog terorizma ukupno na 745 godina u zatvoru. No, suđenje nije odgovorilo na pitanje odakle su došle naredbe za ove napade? Tko stoji iza svega ovoga… Dok su tužitelji tvrdili da je skupina djelovala samostalno, optuženici su tvrdili da je puškaranje u Kumanovu bilo rezultat samoobrane nakon što ih je napala makedonska policija. Na suđenju su također tvrdili kako su oni samo žrtve političke namještaljke te su svjedočili da su ih u Makedoniju kao u zamku navukle makedonske vlasti.
Neprikosnovena moć?
Da se iza svega krije Makedonska obavještajna agencija smatraju i viši dužnosnici te špijunske organizacije, tvrdi BIRN. Sa sličnim je izjavama odmah nakon napada izišao i tadašnji šef opozicije, a danas premijer, Zoran Zaev koji je kazao kako “postoje snažne indicije da se iza svega kriju vlastodršci”. Zaev također danas tvrdi da bi volio vidjeti ponavljanje ovog suđenja. Viši špijun s kojim je razgovarao BIRN kazao je kako su napadači uopće ušli u zemlju uz pomoć obavještajne agencije, kao da su u svemu sudjelovali visokopozicionirani članovi Makedonske obavještajne agencije izravno podređeni predsjedniku Đorđu Ivanovu. Da je čuo slične informacije – kako su napade u Kumanovu organizirali visoki državni dužnosnici” – kazao je i Goran Mitevski, bivši direktor Makedonske kontraobavještajne agencije u periodu 1999. – 2001.
Odmah nakon napada, piše BIRN, javnost se prisjetila govora bivšeg policijskog generala Sojanćeta Angelova koji je pet tjedana ranije (4. aprila) kazao kako je “netko u ovoj državi pripremio monstruozni plan za poticanje unutaretničkih konflikata”. Prema njegovim informacijama, netko je nekim kriminalcima iz Albanije dao 2 milijuna eura da se prave da su OVK i da ubiju nekoliko makedonskih policajaca ili vojnika.
Da stvar bude gora, na jednoj od puštenih snimaka nelegalnog prisluškivanja, onoj od 15. maja 2015. zabilježen je razgovor između šefa kabineta Nikole Gruevskog Martina Protugjera i ministrice unutarnjih poslova Gordane Jankuloske. Protugjer na njoj pita Jankulosku “zašto ne bismo započeli rat?”, na što Jankuloska odgovara: “Zgazili bismo ih u sat vremena!” Potom su ostavke podnijeli i Jankuloska i Sašo Mijalkov – šef tajne policije i rođak od Gruevskog. Oboje zbog razloga navodno nepovezanih s Kumanovim.
Tri godine kasnije, svi putevi i dalje vode prema VMRO-DPMNE-u, njegovom bivšem premijeru Nikoli Gruevskom i aktualnom predsjedniku Đorđu Ivanovu. U 10 godina vlasti nad Makedonijom ova je stranka osiromašila makedonski narod, ali je sama pritom postala jedna od najbogatijih političkih stranki u Europi. Njihova premoć nad tamošnjim sudstvom još postoji iako je na vlasti sada druga koalicija. Srušiti vladu, pokazuje se, znatno je različito od umanjiti utjecaj političke elite na institucije koje bi trebale biti demokratske, neovisne i u službi javnosti. Ako iza napada u Kumanovu stvarno stoji ova stranka, a nema boljih osumnjčenih od njih, onda nam sve ovo svjedoči o snazi koju je Gruevski mislio da ima. Samo ga je njegova neprikosnovena moć u Makedoniji mogla uvjeriti da bi ovakvo nešto čak moglo i proći. S obzirom na to da je Ivanov još na vlasti, a Greuvski još na slobodi, izgleda da je i prošlo. Hoće li Zaev poslati stvar na novo suđenje također će svjedočiti o moći nove vlasti u državi. A konačni sudski uspjeh slučaja mogao bi istovremeno biti i presuda o tome koliko je stvarno VMRO-DPMNE uklonjen iz javnih i nezavisnih institucija u Makedoniji, poput recimo pravosuđa.
U konačnici, neovisno o tome hoće li se ova priča ikada do kraja rasvijetliti, treba imati na umu da je Gruevskog u konačnici srušila ljutnja naroda. Prosvjednici su pri svojim pozicijama ostali i kasnije, na lokalnim izborima gdje su kaznili VMRO-DPMNE masovnim glasanjem za SDSM. Za socijaldemokrate po prvi su puta glasali i Albanci u Makedoniji, stoga su se neke stvari na koncu ipak uspješno promijenile.