Premda se situacija danas čini kudikamo lakšom i stabilnijom nego prije nekoliko godina, nitko nije sasvim uvjeren u dugoročnu stabilnost Europske unije, a poglavito eurozone. Pa tako ni njemačka premijerka Angela Merkel koja je nedavno izjavila kako eurozona još nije stvorila mehanizme dovoljno otporne za neku novu krizu. Ipak, to priznanje ne znači i pristanak uz planove francuskog predsjednika Macrona u smjeru dodatne integracije eurozone.
Nakon sastanka održanog 19. travnja oboje su izrazili spremnost na suradnju, ali očito je kako postoje nepremostive prepreke. Naime, za danas je u Frankfurtu najavljen sastanak čelnih ljudi parlamentarnog kluba Kršćansko-demokratske unije (CDU) na kojem bi im se trebala priključiti i Angela Merkel. Tema sastanka bi trebala biti, kako tvrde upućeni mediji, rezolucija o odbacivanju bilo kakve zajedničke fiskalne politike na europskoj razini. Drugim riječima, ne dolazi u obzir nikakva reforma eurozone koja uključuje integraciju dugova svih članica. Ili u kriznom žargonu: neće njemački porezni obveznici financirati ničije dugove.
Angela Merkel već je implicitno odbijala takvu ideju, ali očito su u stranci odlučili da im je potreban odrješitiji stav i to provučen kroz parlament. Naravno, Merkel i CDU takav stav gaje još od početka krize eurozone, ali sada imaju i dodatan politički motiv. Uspjeh ekstemno desne Alternative za Njemačku (AfD) na prošlim izborima, pored imigrantske problematike, zasnovan je i na rezolutnom odbijanju bilo kakve dublje eurointegracije i snažnom euroskepticizmu. Ovakvim činom, misle valjda u CDU-u, uspjeli bi obuzdati iskorištavanje teme u korist AfD-a.
Očito će im u pomoć priskočiti i socijaldemokratski koalicijski partneri (SPD). To se itekako da vidjeti iz proračunskog plana za idućih nekoliko godina SPD-ova ministra financija Olafa Scholza. Naime, plan je održavanje proračunskog suficita i smanjenje javnog duga ispod mastriški propisanih 60%. I sve to unatoč kroničnoj infrastrukturnoj zapuštenosti u Njemačkoj koja vapi za novim javnim investicijama. Kako je jučer primijetio kolumnist Financial Timesa, Wolfgang Munchau, zadnji koji se držao ovakve fiskalne politike bio je Nikolai Ceausescu 80-ih godina prošlog stoljeća.
Dakle, ako je ova usporedba iole održiva, Macronovi planovi neće proći.