Delegacija predsjednika Hrvatskog sabora našla se ovoga tjedna u Beogradu u pokušaju ostvarivanja “historijskog posjeta”. Takvi posjeti su oni koji imaju duboki učinak na buduće odnose dviju strana. Međutim, ovaj predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića (HDZ), usprkos željama obiju strana ali i popratnoj dramatizaciji Vojislava Šešelja, neće ostati zabilježen kao historijski, osim u historijatu uzajamnih gluposti. Inače, ovo nije prvi put da se Šešelj iživljava nad hrvatskom zastavom, prvi puta spalio ju je 2015. godine. Stoga se možda, posebno nakon nedavne presude Haaškog suda, ovakvo nešto od njega moglo i očekivati. Posjet je nažalost prekinut tokom prvog dana, a nakon što je osuđeni ratni zločinac i član srbijanskog parlamenta Vojislav Šešelj, iskoristio priliku za privlačenje pozornosti iživljavanjem nad hrvatskom zastavom. Hrvatska se delegacija odmah vratila u Zagreb, a potom su krenule reakcije obiju strana.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić odmah je osudio Šešeljev čin, kazavši kako je “sve što se danas dogodilo bilo štetno za Srbiju”, te dodao: “Kao predsjednik, osuđujem svaku vrstu nasilja i prijetnji, gaženje ili paljenje hrvatske zastave, zastave bilo koje zemlje. To su stvari koje su nedopustive. Ovo je vrlo loša poruka koju mi kao narod šaljemo.” Kazao je i sljedeće: “Mi nikada nećemo dopustiti da netko sa strane ugrozi bilo koga od naših gostiju, ali kako da reagirate kada su u pitanju narodni zastupnici, to je veoma teško”, rekao je Vučić, naglasivši kako nema odgovor na pitanje zašto se to dogodilo.
Vučić je opravdano osudio i blage izjave hrvatskih političara o nacionalnoj mržnji iskazanoj prema srpskom predsjedniku koje su se događale tokom njegovog službenog posjeta Zagrebu te istaknuo kako on ipak nije prekinuo posjet. Prilikom Vučićevog posjeta Hrvatskoj bilo je dovikivanja, u izvedbi saborskih zastupnika spornog političkog stila. Hrvatski mediji primijetili su da se Vučić nije ispričao, a on je primijetio da se ni u Hrvatskoj, osim predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, nitko nije ispričao za grube nacionalističke ispade prema njemu.
“Zašto se to dogodilo?”
Međutim, Vučić nije govorio potpunu istinu – u Hrvatskoj naime nisu paljene srpske zastave pred njegov dolazak. U različitim navratima paljen je tjednik Novosti, padale su semantički prazne diskvalifikacijske etikete “srbočetnika” ili “srpske/četničke kurve” (što su česte optužbe hrvatske ljevice). Hrvatska vlast nikad to nije zapravo sankcionirala, stoga je pitanje koje je Vučić postavio sebi pitanje na koje se hrvatska strana nikad nije ni potrudila eksplicirati politički odgovor.
Dopuštanje takvih zakržljalih ispada postalo je taktikom HDZ-a, koji u apstinenciji birača na izborima jedino još radikalnu desnicu održava mobiliziranom. HDZ pogrešno tumači uzročno-posljedičnu vezu dviju suprotnih taktika – toleriranje radikalne desnice pacificira ostale glasače. Ne radi se o tome da su svi glasači pasivni pa HDZ ovisi o radikalnoj desnici, već je obratno. S druge strane, u konsenzusu političkih stranaka oko ekonomskih politika, ako HDZ ne tolerira radikalnu desnicu, po čemu bi se onda uopće razlikovao od SDP-a ili drugih parlamentarnih stranaka?
Vučić pak, pod kontrolom ima srednjostrujaške tabloidne medije u Srbiji, i što u njima piše, ono je što Vučić želi da u njima piše, a tamo pak sve vrišti od ratnog huškanja i žestokog nacionalizma. HDZ nema takvu moć, osim u slabo čitanim medijima nikakvog kredibiliteta, stoga mu ostaju dramatski pedantno režirane etničke uvrede. No, ponekad je teško pronaći razliku između Vojislava Šešelja i npr. Branimira Glavaša – obojica osuđeni ratni zločinci i parlamentarni zastupnici. Teško je pronaći značajnije razlike između paljenja zastave i paljenja Novosti. Ili pokušaja nacionalističke moralne ucjene s obje strane granice.
Je li Jandroković trebao prekinuti posjet Srbiji – pitanje je na kojeg u Hrvatskoj sigurno neće biti konsenzusa, no radilo se tu prije svega o dramatskoj predstavi za HDZ-ove birače, a ne o diplomatskom prekidu odnosa, što bi tako radikalan politički čin mogao značiti. U konačnici, tu je i Europska unija koja neće dozvoliti eskalaciju ovog, zasad samo simboličkog sukoba. Pogotovo to neće učiniti sada kada bi prežestoke reakcije prema Srbiji gurnule ovu zemlju bliže Rusiji.