Nedavna vijest o tome da je za kašnjenje satova ugrađenih u kućanske aparate diljem Europe odgovorna politička situacija između Srbije i Kosova na prvu se činila kao još jedna neslana šala spram Balkana. Premda nije bila riječ o šali, toksični odnosi dviju zemalja uzrokuju znatno veće lokalne energetske probleme nego što je to kašnjenje europskih satova.
Kosovo se ponovno suočava s brigama u sektoru električne energije. Niz nestašica struje, periodične redukcije, otplata dugova građana sjevernih općina i posljednje: rupe u naponima s europsko-unijske strane kablova kao rezultat energetskih nesuglasica između Kosova i Srbije, itd. No, što točno čini širi kontekst energetskog sektora na Kosovu?
Počnimo s posljednjim primjerom u nizu dugotrajnih sporova Srbije i Kosova koji je uzrokovao probleme u naponu na europskoj razini, a koji je otkriven nakon što se pokazalo da je kašnjenje električnih satova na kućanskim aparatima i diljem kontinenta uzrokovano ovim, primarno političkim, problemom. Na njega su upozorili distributeri električne energije prošloga mjeseca. Od Turske preko Poljske i Nizozemske do Španjolske, uzrok kašnjenja satova nisu bili kristali kvarca, kako se prvo mislilo, već oscilacije frekvencija u strujnoj mreži koje su neko vrijeme padale ispod uobičajenih 50 hertza.
Potvrdila je to i Europska mreža operatora prijenosnih sustava (ENTSO-E). Oscilacija u frekvenciji uzrokuje rupu u opskrbi koja pogađa čak 25 zemalja spojenih na kontinentalnu električnu mrežu. Kašnjenje trenutno iznosi oko 5 do 6 minuta, a ENTSO-E smatra da bi se ono moglo i dalje povećavati. Prema njihovim podacima, kašnjenja su počela na relaciji Kosova i Srbije, a uzrokovala su manjak od 113GWh izgubljene energije koju treba nadoknaditi kako bi mreža normalno funkcionirala. Situacija se rješava na dvije razine – dok operatori prijenosnih sustava istražuju tehnološke mogućnosti rješenja problema, struka apelira i na države da “hitno” pronađu adekvatna politička rješenja.
U manjku ponuđenih rješenja, ilustrirat ćemo situaciju s još nekoliko primjera.
Privremena rješenja trajnih problema
Kosovskim dijelom prijenosne mreže upravlja KOSTT (Operator sistema, prenosa i tržišta) koji ima važnu ulogu u održavanju mreže omogućavanjem prenosa velikih količina struje od generatora do industrijskih korisnika i distribucijskih čvorišta. Kosovski operator sistema čini isprepletena mreža dalekovoda, kablova i transformatora različite voltaže (400 kV, 220kV, 110 kV). Mreži operatora sustava također pripadaju transformatori povezani na distribucijsku mrežu: 220/35/10kV i 110/35/kV. Kontinuirani rast potrošnje električne energije u zemlji i regiji povećava protok struje u domaćim i inozemnim žicama. Na Kosovu, na godišnjoj razini, kroz horizontalne mreže prijenosa prođe 35 – 40 posto ukupne nacionalne konsumpcije struje. Rješenja ni za ovo nema.
Štoviše, snabdijevanje Kosova strujom otežano je posljednjih 6 do 7 mjeseci. A posebno je stanje loše u ruralnim dijelovima zemlje koje se učestalo suočavaju s nestašicom struje, no bez redukcija nisu ni gradovi. Stanovnici su uzrujani postojećim stanjem, a opravdanja službenih lica ne olakšavaju situaciju. Privatizirani KEDS, odnosno Služba za distribuciju električne energije na Kosovu d.d., kontinuirano ističe da su redukcije rezultat zahtjeva KOSTT-a prema KESCO-u (Kosovsko preduzeće za snabdevanje električnom energijom) zbog toga što iznenadni padovi B2 bloka elektrane Kosovo B narušavaju sigurnost sistema koja zahtijeva kontinuirano balansiranje i održavanje.
U nizu problema vezanih za stabilnost opskrbe električnom energijom u posljednje se vrijeme govori i o dugovima građana sjevernih, uglavnom srpskih, općina na Kosovu. Kako bi to sanirala, vlada je na sastanku 5. marta alocirala KOSTT-u milijun eura za pokriće troškova snabdijevanja sjevernih općina energijom. Premijer Ramush Haradinaj kazao je kako se radi o privremenom rješenju nužnom za očuvanje funkcionalnosti KOSTT-a.
Lignit: problem i rješenje
Kosovska ekonomija povijesno je orijentirana prema rudarenju, poljoprivredi i proizvodnji električne energije. Premda ova zemlja na raspolaganju ima ograničen broj resursa za proizvodnju struje, ima najveće rezerve ugljena u Jugoistočnoj Europi. Stoga se očekuje da će u skoroj budućnosti ugljen (u obliku lignita) postati glavni izvor proizvodnje struje. Usprkos proliferaciji energetski visokointenzivnih industrija, uključujući i metalurgiju te proizvodnju cementa, u prošlosti je Kosovo izvozilo energiju. Međutim, kako izvještava Regulatorni ured za energiju Republike Kosova “od pridonositelja ekonomskom razvoju zemlje, energetski sektor postao je potrošačem javnih resursa”. Usprkos tome, energetski sektor Kosova ostaje jednim od najvažnijih grana ekonomije. Ujedno je i jedan od najvećih zagađivača: lignit, naftni derivati i drva za ogrjev zauzimaju 96 posto potrošnje energije na Kosovu.
Za proizvodnju struje, Kosovo se primarno oslanja na svoje ogromne zalihe lignita. Manji dio energije proizvode hidroelektrane. Ogrjev na drva (lokalno ubiran) primarni je izvor toplinske energije u kućanstvima, ali koristi se i u industrijama kao i u trgovini. Naftni derivati, svi uvezeni, u ukupnoj energetskoj potrošnji Kosova imaju udio od 30 posto. Uglavnom se koriste u transportu ali i za agregatore, topionice, za grijanje, pripremu hrane i osvjetljenje. Uz ove najveće izvore, manji dio potrošnje osigurava se iz solarne energije proizvedene na razini kućanstva ili pojedine firme. Kosovo nema prirodnog plina, a eventualnom uvozu ovog energenta, tek treba posvetiti dužnu pažnju.
Spomenute ogromne zalihe lignita procijenjene su na između 10 i 14 milijardi tona. Trenutno su otvorena dva rudnika – u selima Bardhu i Mirash u Središnjem Kosovu. Zajedno opskrbljuju dvije termoelektrane (Kosovo A i Kosovo B) s 6,5 milijuna tona lignita godišnje. Pritom se predviđa i izgradnja nove termoelektrane (Novo Kosovo) u blizini Kosova B. Očekuje se da će financijska vrijednost ovog projekta doseći vrijednost od 1,3 milijarde eura. Tokom izgradnje ona bi trebala proizvesti 10.000 novih poslova, a po izgradnji imati kapacitet od 500 MW što bi trebalo zadovoljiti 60 posto sadašnje potražnje, dok bi potrošnja lignita trebala biti 39 posto niža od one u Kosovu A i 25 posto niža od potrošnje Kosova B. Novo Kosovo trebalo bi proizvoditi 25 puta manje sumpor dioksida i 4 puta manje dušikovog oksida.
Prodaja osigurana suzavcem
Posljednji primjer kojeg izdvajamo u pokušaju skiciranja energetskih problema Kosova jest privatizacija distribucije, odnosno KEDS-a o kojem je Bilten već pisao. Kosovska vlada odlučila je prodati elektrodistribuciju usprkos niskoj inicijalnoj ponudi od 26,3 milijuna eura. Prodaja je dovršena 2012. godine, a kupac je bio konzorcij Çalik & Limak. Poslu se usprotivilo civilno društvo, ali i opozicijska stranka Vetëvendosje! (Samoopredjeljenje!). Tom je prilikom uhićeno ukupno 66 aktivista i članova stranke Vetëvendosje! jer su pokušali upasti u dvoranu gdje se potpisivao sporazum. Policija je prosvjednike koji su se protivili privatizaciji elektrodistribucije rastjerala suzavcem. Otprilike na tome stao je organizirani javni otpor.
Sada već desetogodišnje odbijanje Srbije da prizna samostalnost Kosova uzrokuje jednako toliko dugotrajne probleme vezane za regulaciju energetskih problema. Radi se dakle o primarno političkim problemima čije akumulirane posljedice sada vidimo i u obliku nestabilne opskrbe i redukcija struje, visokih troškova za kućanstva, i po najnovijemu po kašnjenju satova na pećnicama, mikrovalnima i drugim kućanskim uređajima u 25 uglavnom europskih zemalja. Dok se odnosi između ove dvije zemlje i dalje pogoršavaju, a javni otpor ostaje ili slomljen ili nedovoljno snažan, preostaje malo nade da će dvije vlade sjesti za zajednički stol i ispred nacionalnih interesa postaviti socioekonomski standard građana obiju zemalja.
S engleskog prevela Andrea Milat