Prije nekoliko godina u hrvatskoj se književnosti pojavio indikativan trend. Taman u jeku ekonomske krize, nezanemariv broj autora okrenuo se distopijskom žanru. Tada je književni kritičar i naš stalni suradnik, Boris Postnikov, prepoznao uzroke spomenutom trendu: suočeni s krizom i teško probavljivom stvarnošću, pisci su se, uslijed interpretacijskih slabosti, okrenuli bijegu u distopiju.
Naravno, te slabosti nisu bile individualne naravi. One su bile izraz šire društvene paralize koja je i dalje na snazi. A to nam vrlo uvjerljivo demonstrira nova reklama Hrvatske poštanske banke (HPB), zapravo jedine banke u državnom vlasništvu. Naime, i njena radnja je smještena u distopijski svijet. Samo što u ovom slučaju distopija nije pribježište više ili manje talentiranog književnika, već karikirani prikaz nemoći države.
Izvor inspiracije
U novom valu ribrendiranja HPB se odrješito promovira kao “hrvatska banka” – što ju čini različitom od svih ostalih na tržištu. Ta je distinkcija poslužila kopirajterima kao inspiracija za reklamnog lika: superheroja “Hrvatka”. Kakva inspiracija, takav i lik. “Hrvatko” je postao isključivo predmet sprdnje na društvenim mrežama, navodno još jedan dokaz birokratske jalovosti i nužnosti prodaje društvene imovine. No, s novom reklamom su iz HPB-a otišli korak dalje.
Suvremeno su stanje na bankarskom tržištu predstavili kao monopol i obojali ga kvazi-blejdranerovskom estetikom. Monopol drži banka “Von Kamata”, kamate na kredite su 50%, a “nisu ostala pošteđena ni djeca”. Naziv banke bi valjda trebao upućivati na nekog austrijskog plemića. Miješanje feudalizma i kapitalizma možda možemo pripisati pjesničkoj slobodi, ali ponuđeno geografsko porijeklo zasigurno cilja na rasprostranjeni, ali politički neoblikovani, negativni sentiment prema stranim bankama.
Politička pozadina
Naravno, distopija nije baš održiv žanr za reklamu pa mora doći do promjene paradigme. Kad imaš superheroja, to je barem lako. Dođe “Hrvatko”, prebije čelnike “Von Kamate” i kamate padnu na 5%. Za stambene i gotovinske kredite. Nije baš jasno kako će narativni twist potaknuti potražnju, ali je jasna politička pozadina kopirajterske ideje. Ili preciznije: politička impotencija koja ovakve reklamne uratke uopće čini mogućima.
Ako moraš suverenost imaginirati u reklami državne banke za gotovinske kredite onda je prilično očito s koliko suverenosti raspolažeš. Ako ti je više od 90% bankarskog sektora u privatnim i stranim rukama onda ne odlučuješ o kreditima. Ako ne odlučuješ o plasmanu kredita, onda ne odlučuješ investicijama. Ako ne odlučuješ o investicijama, ne odlučuješ o smjeru razvoja. Ako o svemu tome ne odlučuješ, onda si prepušten na milost i nemilost kopirajterskoj mašti. Ili ustaškoj koja u svemu vidi UDBA-u. Svejedno.