Nije rijedak slučaj da se iz današnje perspektive osvrćemo na dugu povijest Sufražetkinja i čudimo se što su zemlje koje same sebe smatraju progresivnima, poput npr. Švicarske, među posljednjima dale pravo glasa ženama. Selo jednog kantona u toj zemlji tek je 1991. provelo u djelo žensko pravo glasa. U istom selu, muškarci još uvijek glasaju na središnjem trgu podizanjem mačeva u zrak. Ne treba nas dakle čuditi da ratifikacija Istanbulske konvencije u većini zemalja ide toliko sporo. U Švicarskoj je primjerice ratificirana tek u maju 2017. godine. Usprkos našim pojedinačnim osjećajima, žene iz perspektive sustava koji nam definira živote, jednostavno nisu ravnopravne: cijena našeg rada je niža od cijene muškog rada, za svaku javnu poziciju koju dobijemo, morale smo se izboriti “krvlju i ognjem”, a na kućnom frontu neke od nas još uvijek moraju paziti što govore i kako.
A ipak, rezultati istraživanja koje je naručila hrvatska vlada pokazuju da je narod, inače karakteriziran kao glup, i u ovom slučaju progresivniji od političara koje je negativna selekcija učinila zastupnicima Sabora. Dvije trećine stanovnika u ovoj zemlji smatra da se Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kolokvijalno: Istanbulska konvencija, treba ratificirati. Samo 22,8 posto građana je protiv. Mišljenje nije formiralo njih 11,1 posto.
Kad se ovome pribroji da 59 posto birača HDZ-a podržava Konvenciju, pa čak 70 posto birača Mosta i Živog zida, te čak 90 posto birača SDP-a postavlja se legitimno pitanje za čije se interese bore naši saborski zastupnici?
Ideologija o ideologiji
Ako 70 posto glasača Mosta smatra da IK treba ratificirati, čijim je stavom onda obvezan Božo Petrov koji je, očito potpuno ignorantan na ovu temu, kazao kako treba razdvojiti dvije stvari vezane za IK: “Ona se bori protiv nasilja, ali je isto tako u ovom trenutku kontaminirana u javnosti s rodnom ideologijom. Mene zanimaju argumenti u saboru je li Istanbulska konvencija alat za borbu protiv nasilja ili su to stražnja vrata za rodnu ideologiju. Ne volim kada mi se pokušava uvaliti nešto sa strane”, kazao je Petrov.
Na pitanje što je to točno rodna ideologija, najjednostavniji odgovor dala je Lana Bobić, teološka aktivistica u gostovanju na N1 televiziji gdje je kazala da bi pisanje spol umjesto rod u IK zapravo značilo da je muškarac po prirodi nasilan i da se radi o urođenoj karakteristici muškaraca koju nije moguće promijeniti. S druge strane, dodala bih, termin rod definiran kao društveni konstrukt, uvažava ovu razliku i ne svodi sve muškarce na agresivne primate, isto kao što ne svodi ni sve žene na histerične inkubatore.
Ideologija o rodnoj ideologiji dakle nije ništa drugo nego izmišljotina radikalno desničarskih udruga Vigilare i U ime obitelji koje su inače poznate po snažnom medijskom učinku. Pristup medijima koriste kako bi plasirale laži i neistine, a posebno ih pritom boli ravnopravnost spolova. Posljednju njihovu neistinu razotkrio je portal Crol. Nakon samopouzdanih ideoloških nastupa Željke Markić o milijardu kuna potrebnih za implementaciju IK kao i o milijardu kuna za financiranje lijevih udruga te omalovažavanje rada koje su ženske udruge vršile tokom posljednjih 20 godina, Crol je jednostavno uputio novinarski upit nadležnim ministarstvima i od njih dobio odgovor da će implementacija IK u narednih dvije godine koštati svega 141 milijun kuna. Kula od pijeska koju si je izgradila Željka Markić napokon se počela urušavati. Nekoliko godina od kad je počela zlostavljati javni prostor, njezine se objede razotkrivaju, kako na sudovima gdje gubi parnice, tako i u medijskom prostoru. Pa ipak, njezino je medijsko prisustvo snažnije nego što bi na terenu imala glasača. Čudi stoga njezina prisutnost. Na razini parlamentarnih izbora – radi se o nebitnoj osobi koja nedostatke demokratskog legitimiteta kompenzira koristeći moć koju joj daju dobri odnosi s Katoličkom crkvom. Podsjetimo, Markić jest pokušala svoju društveno političku poziciju legitimirati sudjelovanjem na izborima no njezina stranka U ime obitelji – projekt domovina ni u jednoj izbornoj jedinici nije osvojila više od 1,5 posto glasova, što u konačnici nije bilo dovoljno za ulazak u Sabor.
Kardinalni propusti SDP-a
O glasačima na terenu trebali bi možda više voditi računa i HDZ i SDP i Most. Sve su se ove stranke debelo osramotile na ovom pitanju, no SDP nažalost najviše. Osim što je bivša vlada Zorana Milanovića propustila ratificirati IK, bojeći se vjerojatno scenarija gubitka izbora – što se ionako dogodilo – i to baš radi kukavičluka demonstriranog približavanjem desnim glasačima i donošenja pogrešnih politika što je udaljilo lijevu glasačku bazu od ove stranke, pa do potpuno kontradiktornih izjava Davora Bernadića, predsjednika stranke, datih u razmaku od 48 sati koji je 20. marta kazao: “Ne, SDP neće glasati za Istanbulsku konvenciju u slučaju da vladajući dodaju bilo kakvu formulaciju ili izjavu na postojeću Istanbulsku konvenciju”. Da bi danas kazao: “SDP će glasati za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Ja se čudim kako se to da nećemo glasati pojavilo u javnom prostoru. Kakve su to lažne vijesti?”
HDZ stranka na vlasti koja se također na vlastitu štetu pomiče udesno – jedva pritom održavajući se na vlasti – briljirala je ponovno još jednim nadriustupkom svom radikalnom krilu dodavši u proces ratifikacije Interpretativnu izjavu: “Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprječavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka. Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skladu s odredbama Ustava republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.” Ove izjave nemaju neposredni pravni učinak, i ne mogu mijenjati sadržaj ratificirane Konvencije, no imaju se uzimati u obzir prilikom tumačenja međunarodnih ugovora, i prilikom svakog naknadnog ugovora o tumačenju ovoga, i u slučaju primjene njegovih odredbi te svakoj naknadnoj praksi.
Stoga što će to točno onda potvrditi Hrvatski sabor? Međunarodni dokument čiji je cilj bio da se riješi problem nasilja nad ženama na način da se ne stigmatizira cijeli muški rod – ergo distinkcija rod-spol, no hrvatski desničari i desničarke, pod svaku su cijenu htjeli zadržati termin spol te time tumačenje po kojem su u Hrvatskoj žene histerični inkubatori, a muškarci nasilni primati. Srećom, zakon će to tumačiti u skladu sa shvaćanjem “tihe većine” – pasivnih glasača koji svoje mišljenje umjesto na izborima daju u telefonskim anketama. Jer, jedno je sigurno, ovih 66 posto ili 2/3 naroda ne zastupaju ni HDZ ni SDP ni Most….