Nepunih godinu dana od preuzimanja vlasti u Makedoniji, socijaldemokrati se na primjeru još jedne zemlje pokazuju nedovoljno snažnima i/ili nevoljkima u suprotstavljanju interesima kapitala. Nesklonost pravednijoj raspodjeli društvenog bogatstva najočitija je u poreznoj politici.
Mnogi u Makedoniji osjetili su poplavu pozitivnih emocija kada je nakon 11 godina vlasti končano pala korumpirana i autoritarna vlada VMRO-DPMNE-a. Nova vlada, koju je prošlog ljeta sastavio Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) Zorana Zaeva, imala je dobru priliku da održava novonastalu pozitivnu atmosferu u društvu. Prethodna vlada vladala je toliko loše da je bilo potrebno uložiti minimalno truda da se od njih ispadne bolji. A naši ljudi više ni ne očekuju previše.
Zvijezde su bile naklonjene socijaldemokratima. Konačno su se vratili na vlast i sve je ukazivalo na to da će dobivati veliku podršku među narodom. Međutim, svi koji su se nadali da je SDSM naučio lekciju nakon što je više od desetljeća proveo u opoziciji, ubrzo su shvatili da su se prevarili. Samo nekoliko mjeseci bilo je dovoljno da na vidjelo izađe kako se radi o još jednoj stranci neokolonijalnog mentaliteta i neoliberalne agende, koja stoji na strani interesa kapitala. SDSM se neposredno prije izbora činio neobično snažan u svojim socijaldemokratskim pozicijama, no ispostavilo se, činili su to kako bi marginalizirali Levicu, jedinu lijevu stranku koja je izišla na prošle izbore. No, maske su pale odmah po preuzimanju vlasti i mnogi su, uključujući i glasače SDSM-a, ostali užasnutima, čak zaprepaštenima prvim potezima nove vlade.
U mandatu bivšeg premijera i predsjednika VMRO-DPMNE-a, Nikole Gruevskog, nije urušena samo demokracija. Ljudi su osiromašili do razine koja se ne može predočiti statističkim podacima. Bogatstvo je kontinuirano raspodjeljivano u korist najbogatijih. Dok obični ljudi sve teže pokrivaju najosnovnije potrebe, bogatstvo oligarha nezamislivo raste. Međutim, posrijedi nije organski proces. To je rezultat svjesne ekonomske politike koju je SDSM tvrdio da će promijeniti.
Obećanja ludom radovanja
Vlada socijaldemokrata s kapitalistom na čelu i potpredsjednikom zaduženim za ekonomsku politiku koji je među najbogatijim kapitalistima u zemlji obećala je novi Zakon o radu, čija bi svrha bila “osiguravanje prave zaštite radnicima” i kojim bi se povećala minimalna plaća, a skratilo dozvoljeno vrijeme rada na ugovor na određeno. Čak je obećan i minimalni zajamčeni dohodak, kao i ponovno uvođenje progresivnog oporezivanja te ukidanje zakonske povlastice ekstra bogatih pri plaćanju socijalnih doprinosa.
Kako bilo, najbogatiji se ne trebaju plašiti. Da, poduzete su neke socijalne mjere, primjerice, uvedena je kompenzacija za radnike zaposlene u tvornicama u stečaju. No, radi se o simboličkim i populističkim potezima, tipičnima za vladu koja je tek preuzela vlast, a nikako o sistemskoj politici favoriziranja nižih klasa. Dodajmo i da je minimalna plaća porasla, no to povećanje subvencionira vlada u prvoj godini, a pored toga otvorena je nova rupa u zakonu, pa će povrede zakona sada u praksi biti još izvedivije.
Što se tiče ostalih, naizgled strašnih ideja, koje se nalaze u SDSM-ovom izbornom programu, kao i programu vlade, primjećuje se jaz između spremnosti na brzo rješavanje nacionalnih problema te pasivnosti kada se radi o promjenama ekonomske politike prethodne vlade. Bez pritiska odozdo, sve te socijalno usmjerene mjere bit će zaboravljene ili provedene u veoma razblaženoj verziji.
Porezna politika socijaldemokrata
Porezna politika puno govori o svakoj vladi. Na primjeru SDSM-ove, možemo zaključiti da stranka zastupa interese krupnog kapitala, kao što je to prije nje radio VMRO-DPMNE. S tog aspekta, nema velikih promjena. Jedna stranka koja radi za interes poduzetnika, zanemarujući radnički, zamijenjena je drugom koja radi sve to isto, a obične će se ljude i dalje osiromašivati. Kažu da ne mogu promijeniti stvari “preko noći”, no osam mjeseci ne može se smatrati “prekonoćnim periodom”. Nova vlada već je otvorila pitanje poreznih zakona, učinila značajan broj promjena u njima, no privilegije bogatih ostale su netaknute. Znači li to da je moguće nastavljati zaduživati buduće generacije, dok promjene porezne politike mogu čekati? Ilustrirat ćemo rečeno na nekoliko primjera.
Kao prvo, tu je porez na dobit. Profiti uvelike ovise o ovom porezu. Njega ne plaćaju obični ljudi već samo firme i njihovi vlasnici. Sredstvima prikupljenima od ovog poreza, društveno odgovorna vlada može smanjiti siromaštvo. Kako bi ostavio na raspolaganje vlasnicima firmi više novca, VMRO-DPMNE je 2007. godine smanjio porez na dobit s 15 na 10 posto. Iako su konzervativci smanjili stopu ovog poreza SDSM se pomirio s takvom situacijom, više puta istaknuvši da ju neće mijenjati. Mogli su, primjerice, zadržati stopu od 10 posto za male firme te uvesti višu stopu od 15 posto za velike kompanije. Za njih bi tako porez na dobit bio isti kao u vremenu prije nego li ih je Gruevski odlučio dodatno obogatiti. Ali ne! SDSM također želi uživati podršku velikih gazda.
Zatim je tu pitanje socijalnih doprinosa. VMRO-DPMNE je smanjio doprinose za socijalnu sigurnost. Radi stjecanja jeftinih političkih bodova i kako bi osigurao dodatne prihode vlasnicima firmi, pogoršao je situaciju u mirovinskom i zdravstvenom sustavu. SDSM nije obećao da će promijeniti politiku Gruevskog što se tiče doprinosa za socijalno osiguranje, pa ovdje nećemo komentirati to pitanje. No SDSM jest obećao ukidanje privilegija najbogatijih koji, za razliku od 99 posto građana, plaćaju doprinose za socijalnu sigurnost, ne na cijelu plaću, već samo na njezin mali dio.
Nepravedno, regresivno oporezivanje
Na primjer zbog maksimalnog gornjeg limita na davanja za doprinose (koji je do prošle godine iznosio 12 mjesečnih plaća), svi ljudi koji su dobivali mjesečne bruto plaće veće od 6300 eura plaćali su doprinose kao da im je plaća 6300 eura. No, najplaćeniji menadžer u 2016. godini imao je mjesečnu plaću od 227.000 eura, dok su njegovi doprinosi iznosili samo 2.8 posto bruto plaće. U svom izbornom programu socijaldemokrati su tvrdili da će promijeniti tu situaciju kako bi uklonili regresivno porezno opterećenje plaća. Tamo je naveden primjer osobe s mjesečnom bruto plaćom od 10.000 eura koja plaća 17 posto tog iznosa na poreze i doprinose, nasuprot osobi na minimalcu od 230 eura bruto, koja za istu svrhu mora izdvojiti 32 posto svoje plaće. Program kategorički zaključuje: “To nije pravedno!”
Da, to nije pravedno, ali umjesto dokidanja ovakve situacije, SDSM je po dolasku na vlast odlučio samo korigirati gornji limit za plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje, kako bi nam bacio pijesak u oči. Umjesto dosadašnjih 12, sada je gornji limit podignut na 16 prosječnih, mjesečnih plaća. Samo na plaći najbolje plaćenog menadžera u državi 2016. godine, državni budžet je izgubio 645.000 eura zbog ove zakonske privilegije. S posljednjim povećanjem gornjeg limita, najplaćeniji menadžer će dobiti neto plaću 202.600 eura, umjesto dosadašnjih 204.000 eura, a država će povratiti 17.000 od izgubljenih 645.000 eura. Je li ovo promjena politike VMRO-DPMNE-a koju je SDSM obećao?
I konačno, porez na dohodak. SDSM je radio puno buke oko toga da je jedinstvena porezna stopa (flat tax) nepravedna te je najavio ponovno uvođenje progresivnog oporezivanja dohotka. I što se dogodilo? Sada je u planu otvaranje rasprave o tome treba li ponovno uvesti progresivne poreze ili ne. Kada ljudi glasaju za neku stranku, oni daju podršku njezinom izbornom programu. Ako to uzmemo u obzir, što je sporno u tome da stranka po preuzimanju vlasti implementira svoj program? Zašto žele raspravljati o ovom pitanju, a ne o mjerama koje su implementirali, a koje nisu bile dio njihovog programa? Primjerice, o povećanju trošarina na gorivo. Pored toga, zanimljivo je da je promijenjeno čak četrdeset članaka Zakona o porezu na dohodak. Za neke od tih promjena, rasprava je doista bila potrebna, ali se nije dogodila. Vlada želi raspravu samo o ponovnom uvođenju progresivnog poreza na dohodak, samo kako bi dobila ispriku za konačno odustajanje od te mjere.
Progresivno oporezivanje
Ranije, prije nego li je Gruevski uveo jedinstvenu poreznu stopu, postojao je progresivni porez na dohodak sa stopama 15, 18 i 24 posto. One su snižene i izjednačene na 10 posto. Višak novca, kao što se moglo očekivati, završio je u džepovima kapitalista, a ne radnika. Trenutni prijedlog SDSM-a je kompromis između progresivnog modela što ga je VMRO-DPMNE ukinuo i jedinstvene porezne stope koju je uveo. On predviđa dva umjesto nekadašnja tri porezna razreda, uz porezne stope od 10 i 18 posto. Primjerice, do 2006. su plaće iznad 1000 eura oporezivane stopom od 24 posto, a sada SDSM predlaže da ih se oporezuje stopom od 18 posto.
SDSM-ov prijedlog nije socijalno osjetljiv. Uzimajući u obzir ogromnu koncentraciju bogatstva u džepovima najbogatijih, efikasnije bilo bi vratiti tri porezna razreda. Dohoci ispod 1000 eura bi se oporezivali s 10 posto, oni između 1000 i 1500 eura s 15 posto, a oni preko 1500 eura s 20 do 25 posto. No ne brinite! Kada govore o javnoj raspravi, u SDSM-u ne misle na davanje prostora ovakvim prijedlozima. Za njih ona isključivo znači osiguravanje podrške za nastavak porezne politike koju je vodio Gruevski.
Dakako, kada govorimo o višem oporezivanju bogatih, treba naglasiti da ono nije cilj samo po sebi. Taj novac ne bi trebao poslužiti vladinim zloupotrebama, već bi se trebao iskoristiti za povećanje socijalne pravde. Sa spomenutih 645.000 eura koje je država izgubila zbog privilegiranja najbolje plaćenog menadžera, još 553 četveročlane obitelji mogle su dobiti socijalnu naknadu. No ako će taj novac politički funkcioneri potrošiti na svoje “putne troškove”, onda veće oporezivanje bogatih gubi svoj smisao. Zbog toga, veći porezi za bogate trebaju biti praćeni odgovornijim trošenjem proračunskog novca, a to je nešto za što SDSM očigledno nije spreman.
S ciljem mijenjanja ovakvih politika tokom prosvjeda protiv VMRO-DPMNE-a društveni aktivisti osnovali su stranku Levica kako bi ponudili alternativu ovakvoj “promjeni” režima Nikole Gruevskog (koja je zapravo nastavak neoliberalne politike i daljnjeg osiromašenja naroda). Nažalost, većina se građana fokusirala na rušenje Gruevskog i mislila je da će SDSM biti ozbiljan oko uvođenja promjena o kojima je toliko govorio. Dakle, prevagnuli su glasovi za najveću opozicijsku stranku. Međutim, sada, kada su maske pale, ljudi su razočarani. Mnogi su apatični, pitaju se za što su se borili. Neki pak, sve više razmatraju lijeve stranke kao moguću opciju. Postaje jasno da će Levica imati tu odgovornost da artikulira neslaganje s neoliberalnom elitom i organizira otpor protiv njih.
S engleskog prevela Anja Vladisavljević