Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava održao je prošlog tjedna konferenciju za novinare. S obzirom na to da tema nije uključivala nedavnu prošlost ili međunacionalne odnose u gradu, sama konferencija je prošla medijski relativno nezapaženo. A šteta jer je poslovni manevar koji nam je predočio Penava prilično zanimljiv.
Naime, gradske su vlasti odlučile kupiti zemljište od poduzeća Borovo. Parcela u pitanju je veličine 69 hektara, a dogovorena cijena iznosi nešto više od 36,3 milijuna kuna. Riječ je o priličnom investicijskom zahvatu. Tih 36,3 milijuna kuna, prema riječima gradonačelnika, predstavljaju čak 26% ovogodišnjeg proračuna grada. Kako to da su se gradski oci odlučili na ovu prilično ambicioznu investiciju? Čini se da je posrijedi dvostruka motivacija.
Kao što se dobro zna, samo Borovo se nalazi u prilično teškoj financijskoj situaciji. Dug iznosi više od 100 milijuna kuna i prolaze kroz mučnu fazu financijskog restrukturiranja. Prema riječima Gordane Odor, predsjednice Uprave, bez ove transakcije bi jako teško došli do poslovne konsolidacije. Također je istaknula da se radilo o neoperativnom zemljištu koje nisu kanili koristiti, tako da je sklopljeni posao time još vrijedniji. Preostaje za vidjeti hoće li se Borovo na kraju uspjeti izvući, ali ovim potezom gradonačelnik Penava cilja i na buduće investitore.
Privlačenje investitora
Navodno, jedan od ključnih razloga izostanka investicija u Vukovaru bio je nedostatak dovoljno velikih parcela. Ovim potezom Grad dolazi u vlasništvo dovoljno atraktivnog i velikog zemljišnog prostora kojeg može ponuditi zainteresiranim investitorima. Pri obrazlaganju odluke Penava se nije propustio pohvaliti time što nije pokleknuo populističkom pritisku: “Mogli smo taj novac uložiti u ceste, različite socijalne mjere i populistički se ponašati, ali odlučili smo se za dugoročan i kvalitetan strateški pristup koji će gradu donijeti pomake.” Zašto bi izgradnja cesta i pomoć socijalno ugroženima predstavljali populističko ponašanje, nije baš sasvim jasno, ali nema veze.
Prihvatimo na trenutak Penavinu logiku: dolaskom investitora otvorit će se radna mjesta, povećati porezna baza, samim tim i gradski proračun te će biti kasnije lakše izdvajati za socijalne potrebe. Naprosto se radi o investiciji. Zapravo, ništa pretjerano neobično za logiku javnih financija, bilo državnih bilo lokalnih. Međutim, teško možemo ne primijetiti da u cijeloj priči nešto ne štima. To jest, da je cijeli manevar mogao proći bez toliko riskantnog zahvata u gradski proračun.
Naime, postavimo vrlo jednostavno i zdravorazumsko pitanje: a zašto taj neki zainteresirani investitor nije kupio zemljište izravno od Borova? Gradska je vlast mogla funkcionirati kao posrednik. Također, zašto bi Vukovar izravno pomagao kompaniju u gotovo stopostotnom državnom vlasništvu, umjesto da država dokapitalizacijom kompanije pomogne Vukovaru? Pitanja se nameću i dalje: hoće li sad grad Vukovar prodati tu parcelu po istoj cijeni po kojoj ju je kupio od Borova? Bojimo se da ne jer bi u tom slučaju cijeli manevar bio potpuno izlišan. Čini se da je posrijedi nešto drugo. Naime, ovako gradski čelnici imaju snažan adut za famozno privlačenje investicija: poticaji kroz nižu cijenu zemljišta ili čak neku varijantu koncesije.
Naravno, tek treba sačekati rasplet, ali sve sluti na to da smo na pragu tragikomične situacije u kojoj Vukovar pomaže državi i investitorima.