Posljednja procjena Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) o svjetskim ekonomskim izgledima, World Economic Outlook, objavljena u aprilu ove godine najoptimističnija je od izbijanja krize. Predviđa se da će svjetska ekonomija 2017. godine rasti za 3,5 posto te sljedeće godine za 3,6 posto, nakon prošlogodišnjeg rasta od 3,1 posto. Uz to, rast BDP-a prognozira se bez obzira na razvijenost ekonomije pojedine zemlje, gotovo bez iznimke. Što se tiče zemalja iz naše regije, smještenih skupinu “rastućih tržišta i ekonomija u razvoju”, situacija je sljedeća: Hrvatskoj se predviđa rast od 2,9 posto za tekuću godinu, 2,6 posto za 2018. i 2,1 za 2022., Srbiji istim redosljedom 3; 3,5 i 4 posto, Bosni i Hercegovini 3; 3,5 i 4 posto, Crnoj Gori 3,3; 3,4 i 3,1 posto, Makedoniji 3,2; 3,4 i 3,8 posto.
Međutim, kako i sama priznaje, ova institucija nije uljuljana u sigurnost vlastitih predviđanja. Ekonomija možda jest “uhvatila zamah”, no ne možemo biti sigurni da je opasnost prošla. Pri tome iz MMF-a napominju da taj rast mogu ugroziti sve prisutniji pokušaji zatvaranja velikih razvijenih ekonomija koji će poremetiti globalni protok roba. Stoga čelnica MMF-a Christine Lagarde ne propušta kritizirati okretanje SAD-a samom sebi koje provodi novi predsjednik Donald Trump kao i sve češće prijedloge o “demontiranju” Europske unije, među čijim je zagovornicima i jaka kandidatkinja na francuskim predsjedničkim izborima, Marine Le Pen.
Ublažavanje posljedica krize
Budući da su ideje protekcionizma i carinskih ograničenja poletjele na krilima Trumpove pobjede i da su dobrom dijelu Trumpovog glasačkog tijela bile primamljive, neovisno o tome koliko će im zapravo dobroga donijeti, MMF je odlučio vladama uputiti apel da nekako udovolje radničkoj klasi, skupini koja najteže pogođena ukidanjem geografskih barijera kapitalu. I dok hini osviještenost o negativnim aspektima globalizacije, dakle o materijalnoj ugroženosti radništva, Lagarde ne posustaje u obrani slobodne trgovine. Lišava ju odgovornosti za gubitak radnih mjesta i tvrdi da nipošto nije “dominantan faktor”, a krivicu prebacuje ponajprije na tehnološki napredak.
Ipak, interesantno je da upravo MMF ukazuje na probleme koje europska socijaldemokracija već godinama propušta adresirati. Ako u trenutku u kojemu u Francuskoj s vlasti odstupa socijalistički predsjednik François Hollande – koji se tijekom predizborne kampanje 2012. obećavao obračunati sa “svijetom financija” i ponovno ispregovarati europske ugovore – MMF uzima zadatak da vodi brigu o radnicima i poziva na suzbijanje nejednakosti kako bi učvrstio poljuljani ideal slobodne trgovine, zaista možemo biti sigurni da opasnost nije prošla.