politika
Hrvatska
vijest

“Porezna oaza” za ustašluke

Foto: AFP / Jure Makovec

Ako za išta možemo reći da predstavlja konstantu u hrvatskom političkom životu posljednjih nekoliko godina, onda su to ustaški “incidenti”. Zadnji takav dogodio se prije nekoliko dana u Jasenovcu gdje je postavljena spomen-ploče za poginule članove postrojbe HOS-a u Domovinskom ratu. Sporni detalj predstavlja grb HOS-a kojeg je dio i ustaški pozdrav “Za dom spremni”. S obzirom na to da je ploča postavljena u Jasenovcu, oštre reakcije i prozivanje vlasti, nisu izostali.

Premijer Andrej Plenković je situaciju, zbog same lokacije spomen-ploče, nazvao “delikatnom” i u već uvriježenoj maniri počeo pričati o potrebi za zakonskim rješenjima koji bi bili na usluzi za obračun sa svim totalitarnim režimima. Predsjednica države, Kolinda Grabar-Kitarović, inspirirana valjda stalnim odlascima na mečeve raznih nacionalnih reprezentacija, ponudila je navijačko-kopirajtersko rješenje za “delikatno” pitanje ustašluka: predložila je da se svi ujedinimo kroz poklič “zovi, samo zovi”. Dok je ministar vanjskih poslova, Davor Ivo Stier, odlučio odigrati ulogu birokratskog filologa i otkriti zbunjenoj javnosti da je sporni grb kao legalan grb udruge priznat u doba Račanove vlade.

Banalni trik

Kako protumačiti ovako mlake i zaobilazne reakcije vlasti? Bez obzira na to što bi i skoro pa dovoljan odgovor bila krajnja indolencija prema ustaštvu, radi se prije svega o banalnom triku kojim radikalna desnica promovira “vrijednosti” NDH. Iako se ne libe povremeno ni izravno veličati tu kvislinšku i zločinačku tvorevinu, uglavnom pribjegavaju sigurnoj zoni Domovinskog rata. HOS je tu najprikladnije oruđe. Organizacija izravno inspirirana ustaškim pokretom, tzv. vojno krilo pravaša, u rat je krenula prilično autonomno. Kasnija integracija postrojbe u regularnu vojsku zahtijevala je određenu razinu represije, pa i nikad razjašnjena ubojstva prominentnih figura.

No, sama činjenica da je sudjelovala u Domovinskom ratu kao da abolira simboliku i političku inspiraciju na koju se oslanja(la). U tom smjeru ide i većina opravdanja postavljanja spomen-ploče i samog pozdrava: tim se ne odaje počast NDH, već poginulim braniteljima. Zapravo se radi o tome da se politički konsenzus o svetosti Domovinskog rata, postignut u prvom redu saborskom Deklaracijom i haškim presudama Gotovini i Markaču, koristi kao “porezna oaza” za ustašluke. Dovoljno je da se bilo kakva ustaška simbolika provede kroz Domovinski rat i odmah se uspostavlja “slobodan teritorij” na kojem je jurisdikcija opozvana. Dok god je tako, “incidenti” će se samo redati. Najtragičnije u cijeloj priči je da ti ustaški kukavičluci stječu status subverzivnosti naspram mlake i mutave politike.