politika
vijest

Zimski energetski paket: ostvarenje utopije slobodnog tržišta

Foto: AFP / Bruno Fahy / Solarni kolektori u Belgiji

Usprkos najavama, Europska komisija u trenutku pisanja ove vijesti još uvijek nije službeno objavila niz dokumenta prozvanih “Zimskim paketom” koji će u narednom periodu, do 2030. godine, regulirati energetski sektor u Europskoj uniji. Set dokumenata Zimskog paketa obuhvaća nove odredbe u direktivama poput one o energetskoj učinkovitosti, obnovljivim izvorima energije, zatim direktivu o internom tržištu električne energije, kao i novu regulaciju o prekograničnom trgovanju električnom energijom. Zatim direktivu o biogorivima, regulaciju o tijelu s nadležnošću regulatorne agencije ACER i nova načela upravljanja europskim energetskim politikama, te u konačnici regulativu o sigurnosti energetskom opskrbom.

Najiščekivanija odredba, dakako, ona je o planu smanjenja emisije stakleničkih plinova. Pošto su prvotno postavljeni ciljevi za 2020. godinu ostvareni već sada, razne ekološke organizacije zagovarale su značajno povećanje cilja za ograničavanje emisije tih plinova. S ovim je ciljem najuže povezan onaj o istovremenom povećanju udjela obnovljivih izvora energije u ukupnom napajanju strujom u EU. Ni ovdje, smatra stručna javnost, Unija nije postavila realne i ambiciozne ciljeve, već suprotno do sad ostvarenim rezultatima, preniske. S ovim je odredbama povezana i cijena električne energije diljem Unije.

Komisija javnost pokušava uvjeriti u to da se Zimskim paketom vrši potpuna reorganizacija energetskog tržišta, no dakako, kao i obično, postavlja se pitanje da li će zaista nova EK politika provesti u djelo načela “zagovaranja potrošačkih prava”, “smanjenje cijene energije” i “uklanjanje barijera za proizvodnju i prodaju energije u kućanstvima”.

Uvodi se tržišna cijena struje diljem EU

Naime, potpuno (veleprodajno i potrošačko) ukidanje subvencija na fosilne izvore energije ujedno znači ukidanje socijalne cijene struje za kućanstva. Drugim riječima, na razini cijele Unije Zimskim se paketom uvodi tržišna cijena struje. Čin ukidanja ograničenja cijene na struju pravda se povećanjem ulaganja u obnovljive izvore energije, no, podaci pokazuju da usprkos tome što se ukupna prodaja struje na razini EU nalazi na najnižim razinama u posljednjih 12 godina (zbog rastućeg broja potrošača koji sami proizvode energiju), računi krajnjih potrošača u prosjeku su veći za 3 posto od 2008. godine. Da stvar bude gora, istovremeno, ukida se do sad postojeće načelo kojim se propisuje da velike energetske kompanije pri kupnji struje primat moraju davati obnovljivim i “povremenim” izvorima koje velike kompanije nabavljaju od malih proizvođača-potrošača.

Prijedlog ukidanja regulacije veleprodajnih i potrošačkih cijena električne energije temelji se na prošlogodišnjem istraživanju u kojem je zaključeno kako je “regulacija cijena i dalje prepreka tržišnom natjecanju”. “Osjetljivi potrošači” čiji će opseg novom definicijom postati znatno sužen, trebali bi biti zaštićeni “socijalnim mjerama” nacionalnih država.

Da stvar bude dodatno još gora, ukidanjem tj. preoblikovanjem mehanizama razvojnih kapaciteta (loš i doslovan prijevod koji podrazumijeva nacionalne mjere državne potpore za osiguranje stalne dostupnosti adekvatnih kapaciteta za proizvodnju električne energije kako bi se izbjegli nestanci struje) zbog sumnje u zloupotrebu ovih mehanizama za financiranje proizvodnje struje iz fosilnih izvora, ukidaju se i ovi oblici državnih potpora, no njih bi trebali zamijeniti novi, više fokusirani na obnovljive izvore. Dakako s naglaskom na prekogranične razmjene struje. Ekološki dobra strana promjene ove mjere je da će ona isključivati elektrane na ugljen. No, negativna strana je što to znači povećanje cijene struje za građanstvo u zemljama gdje proizvodnja struje ovisi o elektranama na ugljen, dakle radi se i o Balkanu.

Zamućena uloga obnovljivih izvora energije

No, još jednoj lošoj EU energetskoj politici ni tu nije kraj. Naime, kako točno EU misli poboljšati upotrebu obnovljivih izbora energije i dalje nije jasno. Do sad nisu strateški ulagana sredstva u baterije za skladištenje solarne energije, koje da bi bile učinkovite, moraju funkcionirati disperzirano po kućanstvima. Višak tako uskladištene energije lako se preusmjerava za napajanje pojedine gradske četvrti, u periodima kad nema sunca primjerice, kao i npr. za napajanje baterija električnih automobila. Unija nije još uvijek ni ukinula antidampinške cijene na solarne panele iz Kine, koje su, je nedavno je dokazano, usporile razvoj napajanja iz solarne energije u EU ali i usporile stvaranje novih radnih mjesta u ovom sektoru.

U kombinaciji sa već spomenutim ukidanjem prioriteta kupovanja energije proizvedene od obnovljivih izbora, nejasno je kako EU misli kontrolirati količinu struje dobivenu iz fosilnih goriva. Ukidanjem ovog prioriteta i istovremenim ukidanjem ograničenja na fosilne izvore energije, šanse su puno veće da će diljem Europe poskupiti struja i da će pasti potražnja distribucijskih kompanija za strujom koju su proizveli građani svojim solarnim panelima.

Socijalna posljedica i politička poruka Zimskog paketa ovime postaje jasna: rušenje cijena struje koje se događa kad distribucijske kompanije kupuju struju od građana za EU nije prihvatljivo. Zašto bi inače donijeli mjere koje idu u suprotnom smjeru od onog kojeg bi zapravo trebali priželjkivati svi građani Unije. Mjere koje bi imale suprotnu poruku i išle ka smanjenju cijena struje, i širokoj distribuciji izvora opskrbe, postavile bi se suprotno: za početak ukinule bi se antidampinške cijene Kini, strateški bi se uložilo u istraživanja mogućnosti skladištenja solarne energije, radilo bi se na otvaranju novih radnih mjesta u sektoru obnovljivih izvora, uvele bi se kazne za svaki kilovat struje proizveden iz fosilnih, a na štetu obnovljivih izvora i naširoko bi se subvencionirala ugradnja solarnih panela diljem Unije, a pogotovo u onim zemljama u kojima su obnovljivi izvori energije najmanje zastupljeni. Umjesto svega toga, mi imamo “Zimski paket”.