rad
Hrvatska
vijest

Nevolje s “hadezeovskim kejnzijancem”

Foto: HINA / POOL / Dario Grizelj

S obzirom na bizarna kadrovska rješenja u protekloj vladi Tihomira Oreškovića, hrvatski su mediji objavljivanje sastava nove dočekali u očekivanom stavu – tražimo najslabiju kariku. Pažnja je isprva bila usmjerena na novog ministra znanosti i obrazovanja, Pavu Barišiću, sklonog plagiranju i drugim neslavnim radnjama. Uz pokoje spominjanje ministra zdravstva Milana Kujundžića i njegova posjeta madridskom grobu Ante Pavelića prije desetak godina, dinamika sastavljanja vlade iznjedrila je snažniju “aferu”, a odnosi se na poziciju ekonomista Gorana Marića u vladi.

Pri prvom iznošenju imena u podjeli resora, Plenković je Marića vidio u ulozi ministra bez portfelja, na što Marić nije bio pristao. U traženju portfelja za Marića, koje je trajalo nekoliko dana i koje su pratile špekulacije o ostavkama, napokon se ukazalo rješenje: Marić će postati ministar imovine, drugim riječima, sadašnji Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) transformirat će se u ministarstvo. Na prvu, mediji su mahom reagirali pavlovljevskim refleksom: opet raste pregolema birokracija. No, polako je postajalo jasno da posrijedi nije samo uhljebljivanje zaslužnih već da se unutar HDZ-a vode ozbiljniji sukobi oko Marićeve pozicije u vladi.

Medijska zabava: “populist” u vladi

Prva je na neke dublje probleme u cijeloj priči ukazala Helena Puljiz na Indexu. Marić se od gotovo sigurnog ministra u nekom ekonomskom resoru, postepeno prometnuo u ministra bez portfelja. S obzirom na njegovu reputaciju i odmak u stavovima od ekonomskih tehnokrata u HDZ-u na čelu s povratnicom, novom ministricom gospodarstva, Martinom Dalić, vrlo je vjerojatno da su na Plenkovića vršeni brojni pritisci da se otarasi nepoželjne smetnje. Na primjer, Marić je, kao jedan od aktivnijih zastupnika u posljednjem periodu, često iz saborskih klupa znao kritizirati rad Hrvatske narodne banke i ukazivati na štetnost privatizacijskih postupaka. Također, u svojim je  člancima eksplicitno ukazivao na nedostatke tzv. neoliberalnih politika i zagovarao ponovno otvaranje ekonomske znanosti prema heterodoksnijim pristupima, poput onih Keynesa ili čak Marxa.

Dok su mediji jučerašnji dan potrošili na nagađanje ishoda pregovora u vladi oko Marićeve pozicije, danas su krenuli s “analizama” njega kao uljeza u toj vladi. Jutarnji list je tako Marićevu poziciju nazvao populističkom mahom zbog protivljenja raznim privatizacijama, ali ipak i blagonaklono ostavio prostor za mogućnost uspjeha tog eksperimenta, mada Marić nema “potrebnih referenci”. A potrebna referenca bi bila javni zagovor privatizacije, dok bi DUUDI, odnosno ministarstvo imovine trebalo zapravo biti ministarstvo rasprodaje imovine. U korektnijem tekstu na T-Portalu, Marića su kontrastirali s preostalih troje “ekonomskih” ministara (uz Dalić, tu su i ministar financija Zdravko Marić i ministar rada Tomislav Ćorić), nezgrapno označivši Marićevu poziciju kao onu zagovaratelja nacionalne ekonomije.

Dok su razlozi otpora Marićevu instaliranju u vladu prilično jasni, Plenkovićeva odluka da ga inicijalno isturi u prvi plan i obeća mjesto u vladi nije sasvim razvidna. Osim ako nije bilo riječ samo o tome da je htio oko sebe okupiti što više ljudi čiji renome nije opterećen teretom prethodne vlade. Bilo kako bilo, sigurno će biti zanimljivo pratiti eventualna razmimoilaženja u vladi oko pitanja što su to strateška poduzeća i kako se pridonosi “poslovnoj klimi”. Ne treba gajiti nikakve iluzije i pouzdavati se u kalibar, utjecaj i domet “hadezeovskog kejnzijanca”, ali sigurno je da će njegove intervencije biti zanimljivija “unutarnja opozicija” od Mostovih laprdanja.