Kada je prošlog mjeseca Hrvatska demokratska zajednica samu sebe iznenadila neočekivanom pobjedom na parlamentarnim izborima, činilo se da je situacija u toj najvećoj hrvatskoj stranci situacija konačno stabilizirana. Naime, kratkotrajni prošli mandat ove stranke na vlast završen je neslavnim odlaskom u prisilnu političku mirovinu njezinog višegodišnjeg šefa Tomislava Karamarka. Nakon toga je za njegovog nasljednika ekspresno imenovan (odnosno izabran bez konkurencije) sadašnji mandatar za novog premijera Andrej Plenković. Oko njegovog imenovanja bilo je mnogo nedoumica jer je riječ o “briselskom kadru”, odnosno političaru čije se politike orijentiraju primarno prema zadovoljavanju očekivanja zapadnih ambasada.
To predstavlja snažan zaokret u odnosu na politike njegovo prethodnika čijoj su smjeni, između ostalih, znatno doprinijele iste ambasade. Mogu li takva nagla skretanja proći bez većih trenja unutar stranke, pitanje je oko kojeg su mjesecima spekulirali mediji i analitičari. Nakon izborne pobjede činilo se izvjesnim da mogu. HDZ-u je preostalo samo da se oko nove vlade što prije dogovori s Mostom, strankom koja je sama pokazivala velik interes za takav dogovor. Nakon određenog odugovlačenja, koalicija je krajem prošlog tjedna konačno uspostavljenja, pa je Plenković mogao očekivati sigurnu poziciju premijera i stabilni mandat na čelu vlade i stranke naredne četiri godine.
Rijetko viđeni otpori
U tom je smislu kao pravo iznenađenje došao jučerašnji napad određenih braniteljskih udruga koje su (neobjavljenu, ali izvjesnu) Plenkovićevu kandidatkinju za ministricu kulture Ninu Obuljen bijesno (i čini se sasvim neopravdano) nazvali dijelom “organiziranog kriminala”. S obzirom da je riječ o običnoj tehnokratkinji sličnog profila kao i Plenković, stvar je zazvučala prilično bizarno, no motive napada sasvim sigurno treba čitati iz ostatka braniteljskog priopćenja u kojem se zahtjeva da se “Obuljen više ne spominje kao kandidatkinja za ministricu”. To ostavlja snažan dojam da je braniteljski ispad dio frakcijskih borbi između starih “Karamarkovih ministara” i novih Plenkovićevih tehnokrata.
Nije nikakva tajna da se kontroverzni dosadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović namjerava grčevito boriti za opstanak na funkciji unatoč promjenama u stranci. To je između ostalog i sam jasno najavljivao, negirajući istodobno da je u konfliktu s Plenkovićem. Braniteljsko zazivanje Hasanbegovića i napad na Obuljen vjerojatno je tek jedno od sredstava te borbe. Slično je s pozicijom ministra vanjskih poslova na koju je Dubravka Šuica već imenovala Plenkovićevu desnu ruku i svojeg dosadašnjeg europarlamentarnog kolegu Davora Ivu Stiera. “Karamarkov” MVP Miro Kovač tu je najavu komentirao kratko, ali oštro nazivajući je “rijetko viđenom bedastoćom”.
Po svemu sudeći, najavljivani “period stabilnost” mogao bi biti puno dinamičniji nego što se očekivalo.