Sveopća zloupotreba položaja i “privatizacija” državnih institucija radi zapošljavanja poznanika i saveznika proteklih su godina postale važna tema u zemljama Balkana. Praksa iskorištavanja visoke nezaposlenosti i socijalne nesigurnosti da bi se ojačao položaj moći nešto je što izaziva opravdan bijes građana koji su njezine glavne žrtve. No, kao što pokazuje primjer Kosova, borba protiv tog modela znatno je kompliciranija.
Prošlo je već mjesec dana od kad je Insajderi, jedan od najvećih informativnih portala na Kosovu, počeo objavljivati seriju tajno snimljenih razgovora visokih dužnosnika na Kosovu. Riječ je o do sad najvećem političkom skandalu nakon osamostaljenja zemlje koji je izazvao snažne reakcije javnosti, ali ipak po svemu sudeći nije ugrozio stabilnost vlade koju čini “velika koalicija” dviju glavnih kosovskih stranaka – Demokratske stranke (PDK) i Demokratskog saveza Kosova (LDK). Fokus snimki bio je Adem Grabovci, predsjednik klupa zastupnika PDK-a u Skupštini Kosova i jedan od najmoćnijih ljudi, kako u stranci tako i u zemlji. Snimke su nastale još 2010. i 2011. godine, za potrebe istrage koja se u to vrijeme provodila u Ministarstvu prometa, gdje je Adem Grabovci tada bio zamjenik ministra.
Dio snimki “iscurio” je već ranije, 2012. godine, a skandal je tada dobio ime “Pronto” jer su sudionici razgovora i najbliži suradnici tadašnjeg premijera, a sadašnjeg predsjednika Hashima Thaçija (osobito Grabovci), u razgovorima često koristili tu talijansku riječ, po svemu sudeći u pokušaju da imitiraju ono što doživljavaju kao govor opasnih gangstera. Onim po vokabularu, i sadržaj njihovog razgovora je vrlo mafijaški: u njemu se detaljno navode razni oblici zlouporabe položaja i ovlasti te ponižavaju politički suparnici, no reakcija javnosti tada je bila relativno mlaka, prije svega jer je bila riječ o svega nekoliko kratkih audio inserata bez slike.
Početkom prošlog mjeseca, Insajderi je odlučio objaviti gotovo tisuću razgovora Grabovcija s drugim dužnosnicima vladajuće stranke. Skandal nazvan “Pronto 2” nije bio samo znatno opširniji, nego je sadržavao i najskandaloznije izjave koje je državno rukovodstvo bez ikakvih kompleksa razmjenjivalo preko telefona. U njima Grabovci samog sebe naziva “šefom šefova” i “lukavim diplomatom”, a drugi sudionici su Hashim Thaçi i njegov nasljednik na mjestu šefa PDK-a Kadri Veseli. Ti su razgovori konačno dokazali ono što je do sad bila “javna tajna” na Kosovu: rukovodstvo PDK-a zapravo ima apsolutnu kontrolu nad zemljom, postavlja uprave javnih poduzeća, zapošljava u državnoj upravi, naređuje glavnom državnom odvjetniku i policiji, kadrovira po sveučilištima, određuje sadržaj medija i održava bliske klijentelističke veze s najvećim domaćim kapitalistima.
Izjednačavanje krivnje
Grabovci je pri tome najviše inkriminiran. Javnosti je prvi puta jasno razotkriveno kako predsjednik kluba zastupnika u Skupštini Kosova naređuje zapošljavanje članova stranke u javnim poduzećima i upravama fakulteta, kako iz javnih natječaja “isključuje” ljude koji nisu bliski njegovoj stranci ili ih naprosto osobno ne poznaje, kako redovito koristi uvredljive termine kada govori o pripadnicima drugih etničnih skupina, kako se otvoreno ruga zakonima i “pravnoj državi”, ali i samoj Republici Kosovo čiji je dužnosnik, zatim kako prijeti novinarima naređujući im što da napišu te naposljetku kako i sam ismijava ljude koje zapošljava, poput novog zaposlenika Operatora sistema, transmisije i tržišta električne energije (KOSTT), za kojeg navodi da uopće ne zna čime se ta firma bavi.
Uz to, svoje stranačke kolege redovito naziva “idiotima” ili “kravama” itd… Rome naziva “madzüpi” (“pederi”) i “gabel” (“cigani”), a Srbe “Shkije”, dok Thaçi priča o tome kako će “zajebati Amerikance”. Grabovci je nakon objave formalno podnio ostavku na mjesto predsjednika kluba zastupnika, ali ne i mjesta potpredsjednika Skupštine Kosova. Očekivano, za incident je optužio novinare i civilno društvo za koje je ustvrdio da “napada njegovu obitelj” i “podmeće”. No državno je odvjetništvo naknadno objavilo kako je pokrenulo istragu protiv njega i drugih sugovornika. Posljedica je to prosvjeda koje su pokrenule različite udruge, a kojima se zahtijevala ostavka Grabovcija, Veselija i Thaçija.
Očekivano, i opozicija se nastojala okoristiti skandalom tvrdeći da je on definitivan dokaz duboko ukorijenjene korupcije PDK-a. No njihovi se se komentari ubrzo okrenuli protiv njih nakon što je portal Express, da bi “izravnao” situaciju, objavio kako je i opozicijski pokret Samoopredjeljenje, koji je na vlasti u Prištini, zapošljavao svoje svoje aktiviste na javne položaje. Iako praksa opozicije nije dosegnula razmjere vladajućih stranaka, ipak je otkriće njihovih afera utišalo nezadovoljstvo, odnosno u javnosti proizvelo efekt rezignacije. U međuvremenu je i “Pronto 2” nekako utihnuo, prije svega jer su ga zamijenili sukobi oko dogovora o razgraničenju s Crnom Gorom koje vladajući nastoje progurati, a opozicija mu se oštro protivi. Ipak, istraga državnog odvjetništva daje neku blijedu nadu da bi se nešto od uobičajenih praksi vladanja moglo promijeniti.
S engleskog preveo: Nikola Vukobratović