Sobranje je na sjednici u utorak (28. juna), bez prisustva opozicije, donijelo zakon o osnivanju novog sveučilišta u Skopju naziva Damjan Gruev za narodnu obranu, sigurnost i mir, a koje bi s radom trebalo početi izrazito brzo, iduće akademske godine (2016.-2017). U njega bi se izdvojili već postojeći smjerovi vojne akademije – zrakoplovna škola te Institut za zapovjedništvo i stožerne funkcije, a kroz nekoliko godina na ovom bi se sveučilištu otvorili fakulteti za ekonomiju, građevinu i arhitekturu. Sveučilište bi angažiralo uglavnom strane predavače, a cilj je da se većina nastave odvija na engleskom jeziku.
Dok zamjenik Ministra znanosti obrazovanja Špiro Ristovski tvrdi kako je glavna ideja iza ovog sveučilišta “osnivanje institucije koja će poboljšati kvalitetu visokog obrazovanja te time primarno pridonijeti iznimnom općenitom razvoju Makedonije”, Solza Grceva, jedna od 6 zastupnika opozicije, prisutnih jučer u parlamentu, optužila je VMRO-DPMNE za pokretanje još jednog primarno političkog projekta bez njegovog strateškog promišljanja u okviru postojećeg sustava.
Neoliberalna floskulologija
Prema VMRO-DPMNE-u, jedan od osnovnih problema visokog školstva u Makedoniji je “hiperprodukcija visokoobrazovanih kadrova”. Radi se o neoliberalnoj floskuli izrazito popularnoj u zemljama u kojima komercijalizacija obrazovanja nije otišla dovoljno daleko, odnosno u kojima su privatna sveučilišta znatno slabija od javnih. Ona podrazumijeva da jedno društvo proizvodi više visokoobrazovanih kadrova nego što tržište rada može primiti, no u zemljama u kojima su postotci visokoobrazovanih kadrova izrazito niski, ovakva teza teško da i statistički drži vodu. Kad bi ona bila istinita, to bi značilo da je postotak visokoobrazovanih kadrova na burzi rada izrazito visok te da se lakše zapošljavaju osobe s nižim stupnjem obrazovanja. S druge strane, ona također predmnijeva i da tržište rada ne može apsorbirati “toliku” količinu visokoobrazovanih kadrova, što je onda problem društva i njegovog adekvatnog razvoja, ekonomije koja nudi samo poslove za niže stručne spreme i politike koja to ne problematizira, no ne i obrazovnog sustava.
Međutim, ova fraza iz ustiju neoliberala ignorira ova značenja. Za njih ona primarno podrazumijeva nisku kvalitetu javnog obrazovanja kojeg treba nadomjestiti privatnim ili skupim obrazovanjem. No, za ovakvo značenje ne postoje empirijski podaci koji bi ga učinili točnim, što tu frazu čini floskulom. A upravo na ovom tragu, idu i prigovori makedonske opozicije kad se optužuje VMRO-DPMNE da osniva još jednu instituciju s ciljem reprodukcije vlastitog kadra, a na teret poreznih obveznika. Da je ovo vjerojatno točno vidi se i po tome što se novim sveučilištem u istom gradu planira uvođenje konkurencije najisplativijim smjerovima najvećeg javnog sveučilišta. Dva fakulteta ekonomije, arhitekture i građevine, nepotrebna su u jednom gradu veličine Skopja, i na zemlju veličine Makedonije. Stoga je vjerojatno da bi ovakav razvoj događaja zaista znatno utjecao na budućnost ćirilometodskog sveučilišta na koju upozorava opozicija. Obećanja o kvalitetnoj nastavi na engleskom jeziku s niskim resursima nije moguće provesti. Istovremeno, očekivanje da će nastava na stranom jeziku privući veći broj stipendista te da bi to sveučilište na taj način moglo privređivati sredstva, također je malo vjerojatna s obzirom na blizinu drugih većih sveučilišta u Grčkoj ili Bugarskoj koje su istovremeno i članice Europske unije te kao takve imaju usklađene diplome na razini EU čime su i prepreke za prekogranično zapošljavanje niže.
Optužbe opozicije koja je svojim neprisustvom u parlamentu propustila spriječiti donošenje ovog zakona o dodatnoj segregaciji zemlje koju bi ovo sveučilište moglo proizvesti (jer bi reproduciralo konzervativne kadrove, dok bi onda ćirilometodsko sveučilište steklo epitet opozicijskog, liberalnijeg, univerziteta) postaju načelne i suvišne jer politička odgovornost za donošenje ovog zakona barem jednim dijelom počiva na njima samima.