politika
Hrvatska
tema

Kraj univerzalne hitne pomoći

Foto: HINA/Damir Senčar

U maniri rijetko viđenog cinizma, hrvatski ministar zdravlja većinu je problema u funkcioniranju hitne medicinske pomoći sveo na neodgovornost građana koji posjećuju odjele hitne i kad za to “nema potrebe”. Reformske najave naplaćivanja usluga koje se ne pokažu hitnima sustavno previđaju ključan uzrok problema: uništavanje sustava primarne zdravstvene zaštite.

Na web stranici Zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba stoji: “Prima sve osobe koje same zatraže pomoć, kao i one koje dovode liječnici s terena”. Međutim, čini se da se bliži kraj takvom tipu univerzalne pomoći. Novoustoličeni ministar zdravlja, Dario Nakić, početkom veljače ove godine najavio je kako će povećanje cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja i izmjene u djelovanju hitne medicinske pomoći, biti dvije najvažnije reforme koje će se provesti kako bi se stabilizirao zdravstveni sustav i sanirali financijski gubici.

Ministar zdravlja je 8. travnja 2016. predstavio ciljeve reforme hitne medicinske pomoći. U okviru reforme uvode se mogućnosti plaćanja pregleda “namijenjene samo za objedinjene hitne bolničke prijeme, a ne za izvanbolničke hitne prijeme te se odnose na pacijente koji su nehitni i nikako ne znače smanjenje dostupnosti usluga hitne medicinske skrbi”. Kao mogući razlog plaćanja usluge navodi se situacija dolaska na pregled bez uputnice ili ako medicinsko osoblje procijeni da zdravstveno stanje nije hitno, a ako se ipak pokaže da je intervencija bila opravdana polovica novca bi mogla biti vraćena. Kao svrha naplaćivanja pružene pomoći navodi se odterećenje odjela hitne medicine od pacijenata koji često zaobilaze liječnike obiteljske medicine te dolaze izravno na hitne prijeme.

Problemi i neadekvatna rješenja

U raspravi koja se razvila u medijima oko ove reforme iskristaliziralo se nekoliko spornih točaka: samoprocjena pacijenta o tome da li njegovo zdravstveno iziskuje hitnu intervenciju ili ne, racionalno ili neracionalno korištenje hitne pomoći, nedostatak kadra za provedbu najavljenih izmjena te stav liječnika obiteljske medicine u domovima zdravlja koji nisu voljni preuzeti nametnutu obavezu. Samoprocjena je problematična iz banalnog razloga da nisu svi građani školovani liječnici te ne mogu procijeniti da li je njihovo zdravstveno stanje hitan slučaj ili ne, unatoč priručnicima koji bi im to navodno trebali omogućiti. A loša/kriva procjena dovest će ih u situaciju da plate dobivenu (hitnu) pomoć ili ako naprave krivu procjenu da im se zdravstveno stanje pogorša.

U medijima se dodatno naglašava kako građani “neracionalno” koriste hitnu pomoć i izbjegavaju liječnike obiteljske medicine, kao da se radi odlukama koje su pale s neba, a nisu učinak sve slabije dostupnih medicinskih usluga. Prema podacima Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (HZHM) od 1,5 milijuna pacijenata, koliko ih godišnje zbrine bolnička i izvanbolnička hitna medicinska služba (HMS), čak 80% pacijenata nisu hitni pacijenti te usporavaju brzinu rada HMS-a i dovode u opasnost živote ljudi koji imaju neko stvarno hitno stanje.

U najavljenim izmjenama postavilo se i pitanje edukacije medicinskog osoblja jer u Hrvatskoj još ne postoje liječnici hitne medicine. Naime, prvi specijalizanti hitne medicine svoju specijalizaciju završit će tek za dvije do tri godine, a sada hitnu pomoć pružaju kirurzi, internisti i drugi specijalizirani liječnici koji dežuraju u hitnim odjelima. Problem nedostatka specijaliziranih liječnika hitne medicine prepoznat je već 2006. kada su i počele prve najave reorganizacije hitne medicinske pomoći, a tada je najavljeno da se od 1. listopada 2008. predviđa se uvođenje hitne medicine kao samostalne specijalizacije, što nije zaživjelo prema planu. Problematična je i najava da trijažu pacijenata rade medicinske sestre koje nisu bile upoznate s ovom odlukom/prijedlogom aktualnog ministra te ističu dva dodatna problema: prebacivanje odgovornosti i nedostatak stručnog kadra.

Kratka povijest reformi Hitne

Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) reagirala je na najave aktualnog ministra da se reformu hitne medicinske službe riješi pojačanim dežurstvima obiteljskih liječnika te poručila da “koncesionari ne bježe od dežurstava, ali traže da posao podijele sa zavodima za hitnu medicinu, te da im se osiguraju bolji uvjeti rada”. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti je 70% privatnih koncesionara koji zbog svojeg specifičnog statusa dosad nisu morali dežurati vikendima i praznicima, a prema reakcijama to će i dalje nastaviti izbjegavati.

Današnja situacija nije u potpunosti neočekivana ako se podsjetimo kad je i kako započela reforma hitne medicinske pomoći. Projekt reorganizacije hitne medicinske službe pokrenula je Vlada RH 2008. godine uz pomoć programskog zajma Svjetske banke, a nositelj provedbe projekta bilo je tadašnje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. U Nacionalnoj strategiji zdravstva od 2012. do 2020navodi se kako je do početka reorganizacije HMS-a 2008. godine, izvanbolnička hitna medicinska služba bila organizirana u okviru ustanova za hitnu medicinsku pomoć, službi hitne medicinske pomoći pri domovima zdravlja te na udaljenim i slabonaseljenim područjima u okviru djelatnosti obiteljskih liječnika pri domovima zdravlja kroz dežurstva i pripravnosti. 2009. godine započet je proces nacionalne reforme HMS-a po modelu cjelovitog županijskog umreženog sustava s krovnom stručnom zdravstvenom ustanovom HZHM, uz objedinjavanje hitnog prijema u bolnicama, uključivanje telemedicine u djelatnost hitne medicine, uvođenje specijalizacije iz hitne medicine za doktore medicine i dodatnog specijalističkog stručnog usavršavanja iz hitne medicinske pomoći za medicinske sestre-medicinske tehničare, standardizaciju medicinske opreme i vozila i izradu smjernica/protokola/algoritama postupaka zbrinjavanja.

U 2011. pokazalo se kako odvajanje domova zdravlja i HMS-a te osnivanje samostalnog tijela HZHM- u praksi ne funkcionira. Tadašnji ministar zdravlja Rajko Ostojić je na temelju upozorenja struke i incidentnih situacija koje su se dogodile, privremeno zaustavio reformu te uveo šestomjesečno prijelazno razdoblje za prilagodbu lokalnih jedinica. Liječnici obiteljske medicine organizirani u KoHOM su prosvjedovali zbog prebacivanja odgovornosti i neadekvatnih uvjeta rada što je rezultiralo time da su pacijenti počeli odlaziti u HMS koja je bila primorana organizirati hitne ambulante gdje su pregledavali nehitne pacijente. U 2013. dovršen je projekt reorganizacije HMS-a koji je financijski poduprla Svjetska banka, te je uz medicinske centre, novu opremu i nova kola hitne pomoći, projekt razvoja hitne medicinske pomoći rezultirao je uspostavljanjem Odjela hitne medicinske pomoći u hrvatskim bolnicama u cijeloj državi.

Hitna kao jedina opcija

Početkom 2016. i dolaskom nove Vlade, hitna medicinska pomoć opet se našla u središtu pozornosti, a ovaj put se cijeli problem pokušava riješiti prebacivanjem odgovornosti na građane. U kratkom pregledu pokazalo se kako sustavno uništavanje primarne zdravstvene zaštite, poduprto uvođenjem koncesija, onemogućava građanima da pomoć potraže od obiteljskih liječnika kako im se cijelo vrijeme sugerira. Kako su obiteljski liječnici postali nedostupni za “hitne” preglede van radnog vremena, vikendima i blagdanom građani se nemaju kome obratiti doli otići na prvu dostupnu HMS. A sada se to želi i naplatiti, a ne sustavno riješiti. Iako je Ministarstvo zdravlja najavilo i reformu primarne zdravstvene zaštite te uključivanje liječnika obiteljske medicine u reorganizaciju pružanja hitne pomoći Hrvatska udruga koncesionara primarne zdravstvene zaštite (HUDPZZ) spornom smatra činjenicu da se u okviru najavljene reforme za 30% smanjuju sredstva koncesionarima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, što ocjenjuju namjerom da se koncesionare vrati u domove zdravlja.

Kako bi se unijele izmjene u funkcioniranje HMS-s u tijeku je javna rasprava o prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i prijedlogu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti koja traje do 13. svibnja 2016. Uz ove zakone mijenjaju se i Pravilnik o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine, Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine te Mreža hitne medicine, a rasprava traje do 23. svibnja 2016. Nakon ovih rasprava zakoni bi trebali biti upućeni u hitnu proceduru u Sabor, a Vlada je teren već pripremila. Nacionalni plan reformi koji uključuje i reformu zdravstvenog sustava usvojen je na sjednici Vlade, a sad treba vidjeti što će i kako biti realizirano. Ono što je sigurno jest tko će ovom i ostalim reformama biti najviše pogođen.