Uprava Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (FF), u ponedjeljak (11. aprila), potaknuta posjećenošću prošlotjednog plenuma i očito zabrinuta mogućim novim blokadama nastave, poslala je tri stranice dugo priopćenje za medije kojim pokušava opravdati suradnju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom (KBF) kao “uobičajenu akademsku suradnju unutar Sveučilišta”. Ovaj argument Uprava je već više puta iznijela, a plenum i Akademska solidarnost više su ga puta opovrgnuli.
Suradnja ovih dvaju fakulteta nije nešto “sasvim uobičajeno” i ne može se izjednačiti sa suradnjama s ostalim sveučilišnim sastavnicama. Jedina preddiplomska dvopredmetna kombinacija koja se izvodi interdisciplinarno između Filozofskog i nekog drugog fakulteta i koja rezultira diplomom smjerova s oba fakulteta, ona je sa Prirodoslovno matematičkim fakultetom (PMF) u izvedbi nastave povijesti i geografije, a rezultira titulom profesora povijesti i geografije. S druge strane, ostale suradnje koje navodi dekanat nisu ni približno slične jer ne rezultiraju diplomom Filozofskog fakulteta, već se suradnja sastoji od slušanja srodnih određenih kolegija na drugim fakultetima. Drugim riječima, dekanski kolegij ili namjerno navodi javnost i medije na krive tragove, ili jednostavno ne zna dovoljno dobro svoj posao.
Spomenuta kooperacija između FF-a i PMF-a izvrstan je primjer opasnosti koje za sobom povlači istovjetna suradnja s KBF-om, dok istovremeno objašnjava zašto se Filozofski fakultet buni protiv svoje, čini se, najautoritarnije uprave u novijoj povijesti.
Temeljni problem ove suradnje nisu razne birokratske prepreke, kao što se ne radi ni o kakvoj intelektualnoj aroganciji Filozofskog fakulteta, što su spinovi kojima KBF ali i dekanski kolegij FFZG-a pokušavaju diskreditirati sve snažniju pobunu protiv “klerikalizacije obrazovanja”. Problem ove suradnje treba sagledati iz najšireg društvenog konteksta i s obzirom na ekonomske aspekte.
Politička pitanja
Filozofski fakultet obrazuje gotovo dvije trećine srednjoškolskih nastavnika koji kao i gotovo svi ostali studenti u državi moraju proći točno određeni proces, od upisa na fakultet do prijave na Zavod za zapošljavanje gdje je moguće regrutirati nastavnike. Iznimka ovog pravila su studenti KBF-a. Nakon završenog fakulteta, njih na mjesta vjeroučitelja postavlja kler, ne prijavljuju se putem za to zaduženih institucija poput Zavoda za zapošljavanje čime su u startu privilegirani nad velikom profesorskom rezervnom armijom radne snage koja na Zavodu za zapošljavanje čeka svoj red.
U praksi se često događa da jednom zaposleni npr. profesor engleskog jezika, ako mu je drugi smjer talijanski, dio svoje satnice popunjava predajući talijanski jezik. Praksa je ista sa svim ostalim nastavničkim zanimanjima: ako netko predaje filozofiju, može predavati i logiku i etiku. U situaciji u kojoj su vjeroučitelji istovremeno i filozofi, a postavlja ih kler, proces zapošljavanja sekularnih profesora će se dodatno usporiti, stvarajući time još veću količinu nezaposlenih srednjoškolskih profesora dok bi se istovremeno u hrvatskim srednjim školama počeo smanjivati opseg ali i izvor dozvoljenog znanja. Primjerice, satovi etike, na kojima se diskutiraju etički problemi, poput primjerice abortusa, izgledat će radikalno drugačije ukoliko taj predmet predaje vjeroučitelj dodatno obrazovan na Filozofskom ili profesor neokrznut klerikalnim obrazovanjem.
Pitanja koja na javnu raspravu stavljaju plenum FFZG-a i Akademska solidarnost, poput toga treba li omogućiti crkvi postavljanje srednjoškolskih profesora, već su u samoj svojoj srži politička pitanja. Stoga bahata izjava dekanata o “suprotstavljanju svakom obliku politizacije i ideologizacije” te “manipulaciji studentskim i akademskim pitanjima” nije ništa drugo nego još jedan pokušaj zastrašivanja (kakva aktualna uprava Filozofskog od početka svog mandata provodi na tom fakultetu) s ciljem sprječavanja daljnjih studentskih akcija.