politika
vijest

Bez rješenja grčke drame

Foto: AFP / Sakis Mitrolidis

Grčka vlada nastavlja potragu za dogovorom s vjerovnicima državnog duga nakon što je Međunarodni monetarni fond (MMF) njezin plan mirovinske reforme ocijenio “nedovoljnim”. Taj plan, iako predstavlja izravno kršenje predizbornog programa vladajuće stranke, uključivao je pokušaj da se zahtjevi za strukturnim reformama djelomično ublaže. Strategija utjecanja na vjerovnike racionalnim argumentima i pokušajima nuđenja ustupaka tako se još jednom pokazala potpuno promašenom. No dok je tijekom cijele prošle godine ta strategija davala određenu nadu značajnom dijelu stanovništva koji ju je dva puta izglasao na izborima i jednom na referendumu, čini se da se potpora sada brzo topi.

Povrh višetjednih prosvjeda poljoprivrednika koji su nedavno eskalirali blokadama graničnih prijelaza, ovaj se tjedan očekuju novi štrajkovi: sutra će na pet sati biti potpuno zaustavljen javni prijevoz u tromilijunskoj Ateni, kasnije tijekom tjedna štrajk će započeti i brodari, u srijedu novinari, a za četvrtak se najavljuje generalni štrajk radnika u privatnom i javnom sektoru. Očekuje se da će ovi događaji dodatno oslabiti vladu: u nekoliko navrata prosvjednici su palili zastave vladajuće stranke i napadali vladine ministre, parlamentarna većina sada ovisi o samo tri zastupnika, a ankete pokazuje značajan rast popularnosti opozicije u odnosu na stranke koje čine tijesnu većinu.

Istodobno, vlada je posredno nastojala ublažiti dio kritika, predlažući paralelno sa smanjenjem penzija i povećanje izdvajanja privatnog sektora za mirovinsko i zdravstveno osiguranje zaposlenih. No ti su planovi glatko odbijeni od strane Europske komisije koja takvu mjeru smatra “nedopustivim daljnjim opterećenjem poslovnog sektora koji je već u problemima”. Riječ je po svemu sudeći o nepomirljivim proturječjima između dvije strategije izlaska iz krize: vladine koja je obećavala da će vjerovnike privoljeti za plan povećanja domaće potrošnje zaustavljanjem rezanja plaća i mirovina te one vjerovnika koji inzistiraju na snižavanju cijene rada i uskraćivanju socijalnih prava radi spašavanja profitne stope.

Vlada sada očito trpi posljedice propasti obje strategije. Dok se svi njezini pokušaji ublažavanja oštrih mjera razbijaju o odlučno i ujedinjeno “ne” međunarodni institucija, njezino pristajanje uz nastavak mjera usmjerenih protiv standarda stanovništva lišava je potpore onih koji te posljedice neposredno trpe.