Prve dane novouspostavljene hrvatske vlade obilježio je niz stavova i programskih prijedloga različitih ministara koji su često u proturječju. Tako na primjer premijer Orešković tvrdi da neće biti nikakvih rezova socijalnih davanja i plaća, a ministar financija Zdravko Marić najavljuje da je fiskalna konsolidacija moguća jedino putem rashodovne strane proračuna. U isto vrijeme ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić entuzijastično obećaje da ćemo u ovom mandatu dobiti iznimno snažnu socijalnu državu. Na što njoj neizravno uzvraća ministar zdravlja Davor Nakić predlažući uvođenje “košarice zdravlja” i svojevrsnu reformu dostupnosti zdravstvenih usluga.
Ne radi se o originalnoj ideji novog ministra, bivši ministar Varga je često košaricu zdravstvenih usluga prizivao kao poželjan model regulacije pristupa zdravstvenim uslugama. Osnovni motiv iza uvođenja košarice jest parceliziranje zdravstvenih usluga kako bi ih se jednostavnije komercijaliziralo, odnosno kako bi im se mogla odrediti cijena. Iako ministar nije još naznačio što bi sve trebalo spadati pod osnovnu košaricu svima dostupnih usluga, neminovno je da inicijativa podrazumijeva smanjenje osnovnog paketa usluga. Dok bi pristup ostalim uslugama bio određen raznim paketima koja bi nudila privatna osiguravajuća društva, slično kao što teleoperateri nude razne tarifne modele ili kao što osiguravajuća društva nude kasko osiguranja za automobile, na što se ministar izravno i pozvao.
Iz Udruge pacijenata i Samostalnog sindikata zdravstva već su stigli prigovori na ministrovu ideju. Iz obje organizacije iskazali su oštro neslaganje s prijedlogom da dostupnost zdravstvenih usluga bude izravno povezana s financijskim mogućnostima pacijenata, odnosno da postoji klasna barijera u liječenju. Argumentacija ministra, poduprta i ekspertizom s Ekonomskog instituta, prilično je cinične naravi. Naime, on tvrdi da bi se uvođenjem košarice zdravlja omogućila dostupnost zdravstvenih usluga na cijelom teritoriju Republike Hrvatske i cijelu priču o socijalnom kriteriju otklanja inzistirajući na navodnoj regionalnoj pravednosti. Maja Vehovec s Ekonomskog instituta opravdala je prijedlog ministra riječima da je u Hrvatskoj zdravstveno načelno svima dostupno, ali da zbog notornih lista čekanja to zapravo nije slučaj. U pravu je da bi postavljanje financijske barijere umanjilo liste čekanja, no prilična je enigma kako bi povećala dostupnost zdravstvenih usluga.