politika
Crna Gora
vijest

Varljivi evroatlantski uspjesi Crne Gore

Foto: AFP / John Thys

Na jutrošnjem sastanku ministara vanjskih poslova svih zemalja članica Sjevernoatlantskog saveza (NATO) jednoglasno je donijeta odluka o službenom “pozivu” Crnoj Gori za članstvo u ovom vojnom paktu. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg na konferenciji za medije odluku je nazvao “historijskom”, a tu su frazu entuzijastično preuzeli i crnogorski dužnosnici. Iako eventualno članstvo malene Crne Gore u NATO-u neće promijeniti odnose snaga među vojnim silama čak ni na Balkanu, a još manje na globalnoj razini, ovaj “poziv” predstavlja simbolički trn u peti Rusiji koja se u pravilu protivi proširenju konkurentskog vojnog bloka, s kojim je u osobito zaoštrenim odnosima još od eskalacije sukoba u Ukrajini.

Puno važnije od simboličkog nadmetanja svjetskih sila jest, međutim, činjenica da ova odluka predstavlja puno konkretniju pobjedu vladajuće garniture u Crnog Gori. Naime, gubitak potpore i koalicijskih partnera stavili su dvadesetpetogodišnju vlast Mila Đukanovića u posljednje vrijeme pred ozbiljne izazove. Odgovor je pronađen u vanjskopolitičkoj “ofanzivi”, odnosno nastojanju ubrzanja tzv. evroatlantskih integracija, koje su trebale povratili legitimitet uzdrmanoj vladi. Ta je vlada dakle sve karte stavila s jedne strane na spremnost Zapada da podupre korumpirane režime ako ulaze u njegove geopolitičke kalkulacije, kao i jačanje identitetskih podjela u Crnoj Gori (koje su mu i do sada omogućavale da stabilizira svoju vlast).

Stoltenbergova izjava kako “očekujemo od Crne Gore da nastavi sa reformama u oblasti vladavine prava, borbi protiv korupcije, jačanju podrške javnog mnijenja” hladno prelazi kako preko činjenice da ta zemlja ne ispunjava ni minimum demokratskih zahtjeva koje tobože evroatlantske integracije nameću kandidatima, kao i da je potpora NATO-u daleko od plebiscitarne. Dakako, predstavnici crnogorskih vlasti spremno su prihvatili ovu indiferenciju prema demokratskim standardima čestitajući građanima Crne Gore kojima uskraćuju pravo na referendum o članstvu u NATO-u, ali prije svega čestitajući sebi napominjući kako je “ovaj poziv potvrda ispravnosti reformi koje provodimo”.