Prema podacima europske statističke agencije Eurostat, objavljenima krajem prošlog tjedna, ekonomija eurozone i dalje se nalazi daleko od stabilnog i relevantnog oporavka. Izračuni za treći kvartal ove godine pokazuju da je rast BDP-a na razini monetarne unije vrlo slab i iznosi samo 0,3%, manje i od skromnih predviđenja koja su rast procijenila na 0,4%. Također, zabilježen je i pad u odnosu na prethodna dva ovogodišnja kvartala u kojima je rast iznosio 0,5, odnosno 0,4%. O odnosu na treći kvartal prošle godine rast je registriran u skromnim brojkama od 1,6%.
Ekonomske putanje pojedinih država u određenoj mjeri osciliraju, no vrijedi istaknuti najzanimljivije primjere. Tako je ekonomski najsnažnija članica eurozone i njen “motor” rasta, Njemačka, ostala u domeni procijenjenog rasta od 0,3%, minimalno nižeg od onog u prethodnom kvartalu. Pritom valja napomenuti kako je došlo do izraženijeg rasta uvoza naspram izvoza koji je služio kao osnovni pokretač njemačke ekonomije. Glavni razlog tome je usporen rast i pad potražnje na “tržištima u nastajanju”, između ostalih i u Kini. Padu potražnje nije uspjelo doskočiti niti tzv. “kvantitativno popuštanje”, svojevrsno printanje novca Europske centralne banke kojemu je jedan od ciljeva bila i deprecijacija eura u svrhu postizanja izvozne konkurentnosti.
Rast domaće potražnje “spasio stvar”
Sudeći po ovim ekonomskim pokazateljima niti drugi ciljevi “kvantitativnog popuštanja” poput poticanja investicija nisu dosegnuti. Iako guverner ECB-a kao odgovor na nedovoljnu razinu oporavka namjerava intenzivnije nastaviti s ovakvom politikom, čini se da povećanje likvidnosti u sustavu ne rezultira priželjkivanim rastom investicija. Odnosno, razlog slabe investicijske aktivnosti nalazi se u niskim prognozama profitnih margina koje ulaganja čine izrazito rizičnima. Prema mnogim analitičarima, ovaj skromni rast je prije svega rezultat rasta domaće potrošnje, u najvećoj mjeri potaknut niskim cijenama energenata i sirovina.
Upravo su te niske cijene bile i faktor u kontrakciji finskog BDP-a koja iznosi 0,6% i time čak na kvartalnoj razini nadmašuje grčki pad. Status najvećeg “gubitnika” Finskoj su priskrbili i vrlo loša ekonomska situacija u Rusiji koja joj jedan od ključnih trgovinskih partnera, kao i učinci prodaje Nokije Microsoftu. Od ostalih ekonomija valja izdvojiti Italiju, Nizozemsku i Portugal koji su zabilježili minimalne stope rasta 0,2 i 0,1%, ili stagnaciju kao Portugal. Ovakav rezultat koji negira uspješnost recepata politika štednje će politički neposredne implikacije imati u Portugalu koji je upravo dobio lijevu vladu nakon niza postizbornih peripetija. Na europskoj razini smo daleko od učinkovitog oporavka i čini se da ekonomski instrumenti na raspolaganju vladajućima ne pomažu previše.