Sindikalni otpor prodaji Telekoma

Foto: AFP / Koča Sulejmanović

Na jučerašnjoj konferenciji za novinare Telekoma Srbije oba tamošnja reprezentativna sindikata, Jedinstveni sindikat Telekoma Srbije i Sindikat Telekoma Srbije, najavila su buduće akcije u svrhu zaustavljanja najavljene privatizacije kompanije. Tako je za ponedjeljak predviđeno da se Vladi Srbije preda peticija protiv prodaje Telekoma u kojoj je sakupljeno 100.000 potpisa, dok će se 11. novembra ispred zgrade Vlade organizirati veliki protest protiv privatizacije na koji su sindikalni predstavnici pozvali sve građane i partnerska poduzeća.

Argumentacija sindikalnih čelnika protiv privatizacije zasnivala se na dvije linije. Prva je bila usredotočena na nejasne uvjete same prodaje. Prema izračunima Vlade u privatizaciju bi išlo 58% dionica Telekoma, dok sindikati tvrde da se radi o 78% jer nisu uračunate dionice u posjedu samog Telekoma. Također, sudeći prema pristiglim neobvezujućim ponudama, najzainteresiraniji akteri za kupovinu Telekoma su američki investicijski fondovi koji se ne bave telekomunikacijama, a u raspisanom natječaju stoji da kupac mora imati iskustva u telekomunikacijskom poslovanju. Nadalje, predviđena cijena od 1,7 milijardi eura je puno manja od one koja je bila u optjecaju pri prethodnom pokušaju privatizacije.

Pretkazivački dosezi

Pored “tehničkih” problema sa samom privatizacijom, sindikati su naveli da nisu jasni niti razlozi same prodaje iz perspektive poslovanja i strateške uloge kompanije u nacionalnoj ekonomiji. S obzirom na poslovne rezultate i investicijske zamahe koji premašuju ostale telekomunikacijske kuće u regiji ne postoji niti jedan striktno poslovni razlog kojim bi se branila privatizacija Telekoma. Štoviše, Telekomove akvizicije u proteklom razdoblju, na nalog Vlade, kao što su kupovina telekoma u Republici Srpskoj i Crnoj gori, i drugih manjih poduzeća, iziskivala su veća sredstva nego ona sada predviđena za kupnju Telekoma.

Razlozi koje su do sada za privatizaciju iznosili srpski dužnosnici prilično su pretkazivačkog karaktera i bez oslonca u realnim pokazateljima. S obzirom da tvrde kako svrha prodaje nije u popunjavanju budžetskih rupa, jedino što im preostaje jest navodna opreznost u predviđanjima buduće ekonomske dinamike. To je početkom ljeta tvrdio i ministar privrede Željko Sertić početkom ljeta zapitavši se “Tko zna što će biti za 3 do 5 godina?”, dok je premijer Vučić nedavno u maniri burzovnog mešetara predvidio da postoji opasnost da strana konkurencija “pojede” Telekom, iako u trenutnim okolnostima Telekom Srbije nadmašuje konkurenciju po svim pokazateljima. Preostaje za vidjeti kako će se Vlada postaviti prema organiziranom sindikalnom pritisku. Ne bi trebalo čuditi ukoliko ga predstave kao potvrdu njihovih “predviđanja” o nepovoljnim ekonomskim okolnostima u poslovanju Telekoma.