Rumunjska vladajuća Socijaldemokratska stranka (PSD) prolazi kroz period intenzivne reforme koja bi mogla promijeniti tranzicijsku dinamiku rumunjske politike. Proces je formalno započeo gotovo jednoglasnim izborom Liviu Nicolae Dragnee za novog predsjednika stranke prije tjedan dana, a prošlog se vikenda nastavio izborom ostalih visokih dužnosnika. Prema najavama novog predsjednika, jedan od glavnih ciljeva stranačke reforme biti će “debarunizacija” stranke. Naziv “baruni” odnosi se na lokalne moćnike, predstavnike “nacionalne buržoazije” koji su svoje interese do sad najčešće ostvarivali upravo kroz PSD.
Sama stranka nastala je (kao i dijelovi mnogih drugih stranaka u Rumunjskoj) od jednog krila Fronte nacionalnog spasa, prijelazne vlade sačinjene od dijelova režima Nicolae Ceaușescu koji su mu u prijelomnim trenucima okrenuli leđa. Politiku PSD-a karakterizirao je oprezniji pristup privatizaciji, sklonost umjerenim socijalnim politikama i pomoć domaćem kapitalu, osobito za vrijeme vodstva predsjednika Iona Iliescua 1990-ih i početkom 2000-ih. Potpora dijelova radničke klase i lokalnih tranzicijskih moćnika učinila je PSD najuspješnijom strankom postsocijalističkog perioda u Rumunjskoj, ali i oblikovala opozicijske narative o tranziciji.
Umijeće mogućeg
Naime, liberalna opozicija je vladavinu PSD-a opisivala kao nedovršenu tranziciju koju su preoteli “neokomunisti”, što je naizmjenično moglo označavati bilo naglo obogaćene lokalne moćnike, bilo dijelove radničke klase koji su se protivili zazivanim “šok terapijama”. Period slabljenja PSD-a, koji je kulminirao prošlogodišnjim izborom Klausa Iohannisa (u konkurenciji s s aktualnim premijerom Victorom Pontom) za predsjednika republike, poklapa se sa slabljenjem domaćeg kapitala u konkurenciji sa stranim investitorima, povezanim s eurointegracijskim procesima. No proces promjene rumunjskom tranzicijskog modela nije proveden ni glatko ni spontano.
Naime, proteklih desetak godina liberalne su stranke utjecaj nacionalne buržoazije nastojale umanjiti prije svega jačanjem “antikorupcijskih” represivnih aparata. Daleko od tek borbe protiv primanja mita, ideologija antikorupcije u Rumunjskoj je postala mehanizam određivanja političkih smjerova zemlje gotovo važniji od samih izbora. Čak tri domaće “sigurnosne” agencije bave se borbom protiv korupcije, a njihove optužbe, čak i kada nisu dokazane, do sad su se pokazale nezaustavljivim metodama da se prekine politička karijera i poslovni uspjeh neke istaknute figure.
Ne čudi stoga što je i promjena u vodstvu PSD-a potaknuta optužbama protiv premijera Ponte za korupciju. Iako formalno ostaje premijer, čini se kako stranka priprema “mirnu tranziciju” u period u kojem su antikorupcija i “debarunizacija” osnovni preduvjeti da bi se uopće sudjelovalo u političkom životu. Naposljetku, kao što dobro znaju u PSD-u, politika je “umijeće mogućeg”, a modeli tranzicije koji bi smjerali bilo nekoj vrsti “nacionalnog kapitalizma”, bilo opreznijim socijalnijim politikama u današnjoj Uniji – nisu mogući.