Nakon što je rumunjska vlada po treći put odustala od izgradnje autoceste na trasi Comarnic-Brașov, jednoj od dionica koje trebaju preko Karpata povezati povijesne regije Vlašku i Transilvaniju, odnosno ubrzati put iz Bukurešta do Srednje Europe, konzorcij građevinskih kompanija koji uključuje austrijski Strabag, francuski Vinci i grčki Aktor najavio je tužbu protiv rumunjske države. Naime, spomenuti je konzorcij 2013. godine dobio koncesiju na gradnju te dionice, što uključuje i pravo na iznajmljivanje ceste državi po fiksnoj cijeni sljedećih 29 godina.
Koncesija međutim nikada nije realiziranа, a ove je godine izbio i veliki skandal nakon što je objavljeno kako bi cijena za državni proračun po ovom modelu bila gotovo osam puta viša od troškova izgradnje dionice. Formalno otkazivanje projekta nije međutim pravdano činjenicom da je riječ o izrazito nepovoljnom aranžmanu za državu, već objašnjenjem kako bi troškovi iznajmljivanja dionice neminovno povećali deficit državnog proračuna, čime bi Rumunjska prekršila obaveze prema Europskoj komisiji, Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci.
Zanimljivo, do prethodnog otkazivanja izgradnje dionice 2010. godine došlo je na inicijativu konzorcija kojeg su tada činili samo Aktor i Vinci. Prvu koncesiju na gradnju autoceste 2004. godine je dobio američki Bechtel bez ikakvog natječaja, ali je zbog stalnih povećanja cijene izgradnje ugovor naposljetku ipak otkazan, pri čemu je Bechtel zadržao koncesije na izgrađene dionice, dok su ostale (poput Comarnic-Brașov) ostale rumunjske prometne rupe. Pokušaji da se one pokrpaju sklapanjem novih ugovora s drugim kompanijama imali su jednako loše rezultate.
Nemogući zahtjevi
Unatoč tome, rumunjska država inzistira na prometnom povezivanju preko Karpata između ostalog i na pritisak stranih automobilskih kompanija koje imaju proizvodne pogone u zemlji. Francuski je Renault tako najavio da će se povući iz Rumunjske ukoliko se infrastrukturni problem ne riješi do 2020. godine. Najavljena tužba nesuđenih koncesionara međutim znatno otežava situaciju i stavlja vladu u nemoguću poziciju da pokušava zadovoljiti oba privilegirana strana “investitora” znatnom javnom potrošnjom, a istodobno i smanjiti javnu potrošnju da bi zadovoljila strane kreditore.
Uz sve to, nalazi se i u pravno vrlo nepovoljnoj situaciji. Ovo naime nije jedina tužba stranog investitora protiv države: švicarski je Alpiq tužio rumunjsku državu nakon što je državna tvrtka Hidroelectrica, koja proizvodi struju, proglasila bankrot. Alpiq je naime s Hidroelectricom imao ugovor o kupnji struje po povlaštenoj cijeni, a gubitak tog povlaštenog izvora Alpiq je odlučio naplatiti od države. Iako je “izvestitor” 2012. godine izgubio spor na bukureštanskom sudu, podigao je novu tužbu pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu.