Sindikalna inicijativa za redefiniciju minimalne plaće

Foto: AFP / Stringer / Ilustracija

Nakon što su u maju ove godine javnosti obznanile prijedlog, sedam slovenskih sindikalnih središnjica krenulo je od 1. rujna u prikupljanje 5.000 nužnih potpisa građana kako bi se u parlamentarnu proceduru uvrstio prijedlog izmjene zakona o minimalnoj plaći. Inicijativom slovenskih sindikata traži se izdvajanje dodataka za rad noću, nedjeljom i državnim praznikom iz minimalne plaće, odnosno da minimalna plaća bude osnova, a da se dodaci za različite uvjete rada jednostavno dodaju, a ne budu dijelom fiksne minimalne plaće. Iako je riječ o skromnom zahtjevu koji opće ne preispituje visinu i dostatnost minimalne plaće za preživljavanje, reakcije poslodovaca i vladinih dužnosnika su iznimno žestoke. Tako je Dušan Šešok, vlasnik nekadašnjeg društvenog poduzeća Iskra, izjavio da bi minimalnu plaću trebalo ukinuti, a njegov imenjak, ministar financija Dušan Mramor, vrlo je odlučno zaključio da se minimalna plaća ne smije dignuti niti za euro.

Pritom se kapital i njegovi pokrovitelji dok propovijedaju o štetnom utjecaju (visine) minimalne plaće na ekonomski razvoj, ne zamaraju niti znanstvenim dokazima, niti razinom životnog standarda onih koji žive od minimalne plaće. Prema istraživanju ekonomista Engelberta Stockhammera, profesora na sveučilištu Kingston u Londonu, utjecaj minimalne plaće na razinu zaposlenosti je gotovo pa zanemariv, dok su stopa akumulacije i posljedične kapitalne investicije ono što u bitnome određuje razinu zaposlenosti. Stockhammer je u svom istraživanju pokazao da rast akumulacije od 1% u prosjeku znači pad nezaposlenosti za 0,7%. S druge strane, bruto minimalna plaća u Sloveniji iznosi 790,73 eura, dok u neto varijacijama najniža moguća iznosi 576,34 eura. S obzirom da se prema istraživanjima slovenskog statističkog zavoda prag siromaštva u Sloveniji kreće oko 593 eura raspoloživog dohotka očito da je u velikom broju slučajeva minimalna plaća nije dovoljna niti da se prijeđe prag siromaštva.

Broj radnika u Sloveniji na minimalnoj plaći narastao je od njih 19.047 krajem 2009. godine do 37.194 radnika u martu ove godine, s tim da je taj broj na vrhuncu krize bio i nešto veći. Prema službenim izračunima, lani je u Sloveniji ispod praga siromaštva živjelo 291.000 ljudi od kojih nezanemariv dio čine zaposleni, tzv. working poor (siromašni zaposleni). S obzirom na te brojke ne čudi što u Inicijativi za demokratski socijalizam, članici koalicije Ujedinjene ljevice, smatraju da zahtjevi sindikata nisu dovoljno ambiciozni. Iako ih podupiru, prilažu još tri zahtjeva, za koja tvrde da se ne mogu izboriti kroz parlamentarne procedure i Ekonomsko-socijalni savjet, već borbom na radnim mjestima i protestima na ulicama. Prvi zahtjev se odnosi na eliminaciju svih dodataka iz minimalne plaće, a ne samo onih koje navode sindikati. Drugi cilja na povećanje minimalne plaće na nivo dostojnog življenja, barem iznad razine siromaštva. Dok se trećim zahtjevom nastoji proširiti područje sindikalne aktivnosti i u borbu i pregovore oko minimalne plaće uključiti i one radnike koji su zaposleni u nesigurnim oblicima radnih odnosa, tzv. prekarne radnike. Iznimno snažna reakcija kapitala i države na skromne zahtjeve sindikata upravo znači da se zahtjevi trebaju radikalizirati jer se klasna borba zaoštrila i orijentiranje na minimalne ustupke u takvim okolnostima ne prolazi.