“Država je najgori gospodar” parola je koja je desetljećima služila kao univerzalno pokriće za privatizacije koje su pak suprotno obećanjima uglavnom donosile smanjenje radnih mjesta, izostanak ulaganja u proizvodnju, a nerijetko i potpunu propast tvrtke radi kratkoročne zarade vlasnika. Aktualni slučaj tvornice Dunarit u gradu Ruse u Bugarskoj još je jedan primjer ekonomske neefikasnosti privatnog vlasništva u velikim sustavima.
U Bugarskoj su zadnje dvije godine obilježene velikom političkom nestabilnošću pri čemu su se od masovnih prosvjeda 2013. godine izmijenile čak četiri vlade. Ta se politička kriza ne može razumjeti bez da se objasne nestabilnosti ekonomsko-političkih savezništava i konstantna prestrojavanja unutar poslovnih elita. Sukobe bugarskog krupnog kapitala možemo s lakoćom promatrati na primjeru pljačke ostataka nedavno bankrotirane Korporativne trgovačke banke (KTB).
KTB je bila četvrta najveća bugarska banka prije nego što je odjednom proglašena insolventnom, nakon neočekivanog povlačenja deponenata te nakon što joj je Bugarska narodna banka u studenome 2014. godine oduzela licencu. Ova se banka, osnovana 2007. godine, u samo nekoliko godina uspjela popeti u sam vrh bugarskog bankarskog sektora. Tijekom 2012. godine procijenjena je kao 24. najveća banka u jugoistočnoj Europi, a prema ocjenama bugarske burze KTB je bila investicijski posrednik s najvišim prihodima u 2013. godini. Depozit KTB-a strelovito je rastao nakon što je ponudila izrazito visoke kamatne stope u nekoj vrsti piramidalne sheme te posredstvom političkih veza, osobito sa strankom Građanski za europski razvoj Bugarske (GERB), na vlasti s prekidima od 2009. godine, a koje su banci omogućile pristup javnom novcu.
Banku je vodio Cvetan Vasiljev (vlasnik 50,6% banke), bliski suradnik Deljana Peevskog, medijskog mogula i političara iz Pokreta za prava i slobode (DPS) – liberalne političke stranke koju se obično smatra predstavnikom bugarskih Turaka te od nedavno i mnogih bugarskih Roma. U razdoblju nakon prvog dolaska GERB-a na vlast 2009. godine, medijske kuće Peevskoga i KTB su usko surađivale s vladom. Međutim, nakon što je GERB-ova vlada pala početkom 2013. godine nakon velikih prosvjeda protiv mjera štednje, suradnja medija u vlasništvu Peevskoga i Vasiljevova KTB-a s jedne strane, te GERB-a s druge, prekinula se uz javne sukobe.
Spašavanje KTB-a
Kada je na prijevremenim izborima 2013. godine izabrana nova koalicijska vlada DPS-a i Bugarske socijalističke stranke (BSP), glavnog GERB-ovog konkurenta, Peevski je postavljen na čelo bugarske Državne agencije za nacionalnu sigurnost (DANS). Njegov izbor na tu funkciju pokazao se izrazito nepopularnim nakon što su izbili novi prosvjedi, ovoga puta protiv onoga što su prosvjednici smatrali spajanjem ekonomske i političke vlasti. Pod utjecajem ideologije antikomunizma, prosvjednici su Peevskoga prije svega vidjeli kao pripadnika “komunističke” elite iz perioda prije 1989. godine, iako je imao devet godina kada je pao socijalizam.
Ono što je tada ujedinilo prosvjednike protiv Peevskoga nije bilo ni razočaranje globalnim financijskim kapitalizmom ni njegovim bankarskim prijevarama, od Lehman Brothersa do nedavnijih financijskih skandala Espirito Santa u Portugalu, ni rastuće nejednakosti i uništavanje socijalne države. Društveni nemiri su se usmjerili na sve što je proglašeno postsocijalističkim, balkanskim, izobličenim orijentalnim “ortačkim” kapitalizmom, te su zahtjevi uključivali radikalniju liberalizaciju i deregulacijom ekonomije. Vlada BSP i DPS-a konačno je pala 2014. godine a na vlast se vratio GERB u širokoj koaliciji koja uključuje europske liberale i ekstremnu desnicu.
Nova je vlada prvo pokušala spasiti posrnuli KTB zbog čega je čak i povisila javni dug – zbog uloga s državnim jamstvom dug se povećao za gotovo dvije milijarde eura. Spašavanje je prema tvrdnjama vlasti bilo opravdano ne samo zbog spašavanja uloga manjih od 50 tisuća eura, već i zbog sprječavanja prijenosa posljedica kraha banke u realnu ekonomiju. Međutim, ni jedna od ove dvije tvrdnje nije održiva kada ih se pobliže promotri. Naposljetku je javno preuzimanje bankrotirane banke odgađano uz političke i pravne izgovore što je omogućilo velikim ulagačima da podijele svoje udjele te se tako okoriste državnim jamstvima.
Sukob tajkuna
Odgođena propast KTB-a se dakle pokazala kao sjajna prilika za poslovne elite da opljačkaju ono što je preostalo. No taj je proces istodobno proizveo rast konkurencije i destabilizirao neke od već postojećih savezništava, posebice dugoročnu suradnju Vasiljeva i Peevskoga. U medijskim bitkama koje su uslijedile suprotstavljeni kapitalisti se nisu ustručavali optuživati suparnike za zavjere, “korupciju” i “tajne planove” uništavanja njihovih poslovnih pothvata, potkopavajući još više “povjerenje u demokratske institucije”.
Nadalje, cijeli fijasko s KTB-om proširio se izvan banke na realni sektor. Dobar je primjer trenutna kriza u Dunaritu, kompaniji sa sjedištem u gradu Ruse koja se bavi proizvodnjom oružja i zapošljava preko 800 radnika. Kompanija je 2005. godine za milijun eura prodana Emilu Galovu, bliskom suradniku vlasnika KTB-a Cvetana Vasiljeva. Dunarit surađuje s privatnim kompanijama iz SAD-a i Izraela te trenutno izvršava narudžbe u vrijednosti od više od 100 milijuna dolara. Tvrtkin profit za 2013. godinu procjenjuje se na više od 5 milijuna eura, a imovina u vlasništvu u vrijednosti od više od 44 milijuna eura. No prošle je godine nakon bankrota KTB-a ova tvrtka, koja je dugovala više od 46 milijuna eura banci, ostala bez ikakvih sredstava da plati materijale potrebne za proizvodnju što je vodilo obustavi proizvodnje. Situaciju u firmi dodatno je pogoršalo to što je i dio zaposlenika imao depozite u banci.
Sredinom veljače ove godine održao se sastanak Međuagencijskoga vijeća kojim predsjeda ministar ekonomije Božidar Lukarski. Na sastanku su svi članovi vijeća jednoglasno odlučili da oduzmu Dunaritu licencu za uvoz i izvoz oružja na razdoblje od šest mjeseci. Odluka je temeljena na izvješću tadašnjeg predsjednika DANS-a, Vladimira Pisančeva koji je tvrdio da promjena vlasništva tvornice i njezina financijska nestabilnost predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
Investicija u Srbiji
Promjena vlasništva koja se spominje u izvješću DANS-a odnosi se na dug Dunarita prema KTB-u koji je postao predmet mešetarenja. Naime, tvrtku su kontrolirali bliski suradnici Vasiljeva za kojeg se smatralo da tvrtkom upravlja iz sjene. No kada se banka našla u problemima podignuta je i optužnica protiv Vasiljeva, a njegovi dojučerašnji suradnici iz Dunarita okrenuli su se protiv njega. Istodobno, najveći vjerovnik Dunarita postaje izvjesni Edoardo Miroglio, na koga je prepisano više od pola potraživanja KTB-a prema Dumaritu.
Dunarit praktički postaje osiguranje za Miroglijev ulog u KTB-u. Mirogli je javno objašnjavao kako na taj dogovor ne gleda kao na ulaganje. Miroglio je investitor u sedam tekstilnih tvornica, u nekretnine, vinarije, a drži i dionice Bulgartabaca (nedavno privatizirane duhanske kompanije), a njegov udio u Dunaritu je njegova druga najveća “investicija” ostvarena putem depozita u propaloj KTB banci (prva je udio u lancu trgovina Tehnomarket). No vlasništvo nad kompanijom nije time sasvim raščišćeno i postaje predmet sukoba između Vasiljeva, njegovih sadašnjih i bivših suradnika te naposljetku služi kao izgovor za oduzimanje licence za izvoz.
Vasiljev se trenutno nalazi u “egzilu” u Srbiji gdje se sklonio kako bi izbjegao sudski progon bugarskih vlasti. U Beogradu je dvanaestog ožujka na zajedničkoj konferenciji za novinare s bugarskim predsjednikom Rosenom Plevnelijevom srpski predsjednik Tomislav Nikolić objasnio da Vasiljev nije počinio nikakve zločine na srpskom teritoriju te da samim time izručenje ne dolazi u obzir, a nije propustio priliku da izrazi zahvalnost Vasiljevu za izravna strana ulaganja u zemlju, posebice u tvornicu stakla u Paraćinu.
Žrtvovanje Dunarita
Neki mediji i sindikalisti nagađaju da je povlačenje licence samo pokušaj Peevskoga da preuzme kompaniju. Nešto slično događalo se i ranije kada su licence bile povučene sve dok se kompanije nisu jeftinije prodale konkurenciji.
Diana Georgieva, predstavnica najvećeg bugarskog sindikata za Dunarit sastala se s ministrom ekonomije Božidarom Lukarskim nakon čega je izjavila da će sindikati organizirati blokade cesta jer radnicima još uvijek visi nad glavom opasnost gubitka posla. Predstavnik drugog sindikata Stoil Georgiev kritizirao je ministra koji je predložio da kompanija svoje proizvode izvozi preko drugih tvrtki koje još imaju licencu: ništa naime ne garantira da bi naručitelji pristali na to. Uz to, ministrov prijedlog daje naslutiti kako je uskraćivanje licence zapravo pokušaj usmjeravanja naručitelja na konkurentsku firmu, upozorava sindikalist.
Radnici strahuju da bi svi zaposleni mogli biti otpušteni pa su pokrenuli skupljanje potpisa za odobrenje licence, a 13. ožujka održali i protest želeći napraviti dodatni pritisak na institucije.
Udruga bugarskih proizvođača oružja “Bugarska obrambena industrija” također je inzistirala na tome da se razmotri vraćanje licence. Lokalna organizacija BSP-a u gradu Ruse smatra da su razlozi za uskraćivanje licence “izmišljeni”, a osudi su se priključile i druge stranke opozicije koje u odluci vijeća vide “korporativne interese” konkurentskih tajkuna. Unutarklasni sukobi oko ostataka KTB-a i s njom povezanih tvrtki u kojima posreduju država i tajne službe na kraju će slomiti na radnicima i tvornicu odvesti u zatvaranje. Tako se upravljanje koje se obično naziva “korupcijskim” u kapitalizmu pokazuje prije kao norma nego kao neka iznimka, čineći cijelu situaciju dugoročno neodrživom.
S engleskog prevela: Dorotea-Dora Held