Više stotina učenika, roditelja i mladih prosvjedovalo je prošlog tjedna protiv siromaštva i diskriminacije u općini Kurbin nedaleko Lješa na sjeveru Albanije, javljaju lokalne agencije. To je jedna od najsiromašnijih općina u zemlji, a prosvjednici tvrde i da je riječ o sustavno zapostavljenom dijelu zemlje. Nedostatak adekvatnih socijalnih servisa ilustriran je mizernim stanjem lokalne knjižnice te nedostatkom kulturnog centra kojeg u životu mladih zamjenjuje zapanjujuć broj kladionica i drugih mjesta klađenja. Sve to, prema navodima prosvjednika, proizvodi emigraciju i trafiking ljudi kojem su najizloženija upravo djeca i mladi. Nakon prosvjeda prikupljana je peticija u kojoj se traži bolja kulturna ponuda i zdravstvena zaštita mladih a koja je kasnije poslana općini i nadležnim ministarstvima.
Zahtjevi su toliko razumni da ih očekivano nije osporio nitko, a predstavnica Europske unije u zemlji Romana Vlahutin i osobno se pridružila prosvjedu. No prosvjed ipak nije bio neki samoorganizirani izraz nezadovoljstva i težnji lokalnog stanovništva. Njega je organizirala američka humanitarna udruga World Vision, proizašla iz ultrakonzervativnih neoevangeličkih krugova. Iako je prozelitizam jedan od njegovih osnovnih ciljeva, World Vision ipak prikuplja novac i dijeli pomoć i djeci ostalih religija, zbog čega je i sam na udaru kritika još konzervativnijih evangeličkih crkava u Americi. No, puno važnije, borba protiv siromaštva kakvu provodi ova udruga osim dijeljenja pomoći uključuje i promoviranje američkih vanjskopolitičkih ciljeva i – tržišnih “rješenja“.
Tako je World Vision, koji je u Kurbinu prisutan barem desetak godina, do sad između ostalog organizirao kampove za mlade na kojem su podučavani u turističkom poduzetništvu te nešto opuštenije aktivnosti poput slanja balona sa željama “u božju kuću” za mlađu djecu. Naravno, siromaštvo u Albaniji neće se riješiti paketima pomoći iz Amerike, jer se ono neprestano proizvodi tržišnim politikama koje između ostalih promoviraju ili nameću upravo Europska unija, američka vanjska politika i velike američke korporacije čiji visoki direktori (ako pripadaju “pravoj” denominaciji) često u nekom trenutku karijere postaju upravljački kadar World Visiona. Svi ti akteri albanskoj djeci zapravo nude iste politike koje su ih i dovele do ove situacije – samo uz velikodušni dodatak molitve “pravom bogu” i šarenih balona sa lijepim željama.