Sveučilište u Zagrebu ušlo je u “predizbornu” kampanju za novog rektora. Tijekom ove akademske godine na rasporedu je izbor rektora Sveučilišta u Zagrebu, s obzirom na to da 30. rujna 2018. ističe četverogodišnji mandat rektoru Damiru Borasu. Prema Statutu Sveučilišta, postupak izbora za rektora počinje najkasnije osam mjeseci prije isteka aktualnog mandata, što znači da postupak najkasnije može biti pokrenut 30. siječnja 2018. godine. Hiperambiciozoni aktualni rektor Damir Boras, inače najodgovorniji za kaos koji je na djelu na najvećem hrvatskom sveučilištu, učinit će zaista sve da osvoji još jedan rektorski mandat. Iako bi bilo teško identificirati poboljšanja na Sveučilištu kojima je ovaj rektor zaslužio još jedan mandat, njega osobno društvena odgovornost kao ni vlastita kredibilnost nisu nikada previše etički opterećivale.
Podsjetimo, odmah na početku, na afere koje su zagrebačkom sveučilištu dale središnje mjesto medijske pozornosti, prvi put nakon uspjeha blokada fakulteta iz 2009. godine (ispunjen zahtjev javnofinanciranih preddiplomskih i diplomskih studija), ponovno polariziravši javnost i akademsku zajednicu. Rektor Boras svojim je djelovanjem u proteklom mandatu ugrozio djelovanje i autonomnost ne samo njemu matičnog, Filozofskog fakulteta, gdje leži većina njegovih interesa, već je gotovo uništio i Hrvatske studije. Fakultet je to, koji nikada nije trebao niti postojati i koji je nastao devedesetih godina kao desničarska opreka nedomoljubnom i ahrvatskom Filozofskom fakultetu, a na štetu studenata čija diploma nije bila međunarodno priznata. U nepune četiri godine mandata rektor Boras uspio je svojim djelovanjem međusobno zavaditi praktički cijelo sveučilište i akademsku zajednicu, pa podsjetimo na najveće.
Djelomični popis Borasovih afera
1. Prvo je pokušao provesti klerikalnu kontrarevoluciju ilegalnim pokušajem spajanja Katoličkog bogoslovnog fakulteta sa Filozofskim, što je spriječeno zahvaljujući zaista ogromnim i upornim naporima profesora i studenata FFZG-a i uz podršku sekularnih medija. No, demokratska snaga naljutila je rektora i njegove desno i konzervativno orijentirane prijatelje, pa je krenula odmazda prema Rektorovom matičnom fakultetu:
2. Rektorov prijatelj u aferi sjedinjenja dvaju fakulteta te doskora i sam smijenjen, (bivši dekan) Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić, razriješio je bio prodekanicu Branku Galić dužnosti, da bi potom bio smijenjen i cijeli Studentski zbor tog fakulteta, što je samo pojačalo razdor na Filozofskom i učvrstilo suprotne pozicije. Potom su održani novi izbori za Zbor, no rezultati nisu bili priznati. Izbori su ponovljeni, a očekivano, u oba slučaja pobijedila je samoorganizirana (bottom up) lijeva opcija koju je rektor prvotno bio i smijenio. Desna studentska opcija na FFZG-u zapravo niti ne postoji, stoga ni ona koju su desničari pokušali okupiti (metodom top down) te tim putem utjecati na studentsku politiku na ovom fakultetu, nije imala šanse.
3. U međuvremenu je Vlatko Previšić smijenjen jer je u dobi od 70. godina po akademskim pravilima bio obvezan na mirovinu. No, on je tražio od MZOS-a provođenje upravnog nadzora nad zakonitosti i statutarnosti razrješenja sebe kao dekana Filozofskog fakulteta. Nakon podužeg procesa birokratskog nadmudrivanja lijeva opcija s FFZG-a ponovno odnosi pobjedu te se raspisuju novi izbori za dekana, a novom čelnicom FFZG-a postala je kandidatkinja ljevice, aktualna Vesna Vlahović Štetić. Novi mandat osvojila je s impresivnim rezultatima: Vijeće Filozofskog fakulteta podržalo ju je sa 64 glasa za, svega 14 protiv i jednim suzdržanim.
Ovako velika pobjeda, kao i rezultati izbora za Studentski zbor jasno pokazuju političku atmosferu na najvećem društveno humanističkom fakultetu u zemlji, čija je primarna odgojna funkcija razvijati kritičko mišljenje u društvu. No Borasa i drugove mu, ovo nije zaustavilo. Zapravo, njih ništa osim smrti zaustaviti niti ne može, pa su uslijedili novi skandali.
4. Iako su poslani u mirovinu i Rektor i bivši dekan, te uz Antu Čovića, najveći im saveznik Mislav Ježić, tu nije bio kraj njihovu klerikalnom otporu sekularnoj državi. Tako je u idućem periodu Rektor Boras zaposlen na Učiteljskom i na Grafičkom fakultetu, dok je Mislav Ježić izabran u trajno zvanje na Filozofskom fakultetu družbe Isusove gdje dugo već predaje indijske religije i filozofiju. U istom je periodu moćna gomilica pokušala donijeti takve izmjene Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, koji je postao popularan pod nazivom Lex Boras, a koji je spomenutim akterima trebao omogućiti da se vrate na mjesta s kojih su poslani u mirovinu.
5. No, u to je vrijeme napokon smijenjen i izrazito sporni ministar obrazovanja Pavo Barišić, još jedan član akademske klerikalne desnice, a nakon podužih peripetija, na njegovo mjesto imenovana je znatno neutralnija Blaženka Divjak, koja je spriječila donošenje Lex Borasa. A potom stala na kraj i manipuliranju s koeficijentima teškom 30 milijuna kuna na više sveučilišta. Kako je pisao portal Srednja.hr: “S koeficijentima se zapošljavaju kadrovi, a masovni javni natječaji pojavili su se primjerice na Hrvatskim studijima, odnosno na Sveučilištu u Zagrebu, na koje otpada prekoračenje od otprilike 10 milijuna kuna.”
6. Rektor Boras ostat će zapamćen i kao onaj koji je prvi put u novijoj povijesti pozvao policiju na Sveučilište. Zbog autonomije sveučilišta, policija inače nema ingerenciju nad ovim prostorom, a toga su se svi prethodni dekani pridržavali čak i u napetim situacijama poput blokada fakulteta. Boras je policiju na Sveučilište pozvao čak dva puta. Prvi put na FFZG, drugi put na Hrvatske studije.
Nove zavrzlame
Jedan se član Senata Sveučilišta proteklih godina isticao u borbi protiv Borasove samovolje, a to je Damir Bakić, (sretniji brat nepopularnog Nenada). Damir Bakić je profesor s Prirodoslovno matematičkog fakulteta koji je tražio odgovore od Rektora, a koje ovaj nikada nije mogao dati.
Kako piše Srednja.hr Bakić je na Senatu Sveučilišta uporno raspravljao i upozoravao na brojne sporne odluke koje je pred Senat stavljala Uprava Sveučilišta na čelu s rektorom Damirom Borasom. Između ostaloga, upozoravao je na otežanu situaciju na Filozofskom prošle godine, proizašlu iz raspuštanja Studentskog zbora; u ‘slučaju Previšić’ pitao je može li Senat suspendirati profesora koji je po sili zakona već u mirovini; upozoravao je na prenošenje koeficijenata s jedne na drugu sastavnicu bez suglasnosti nadležnog vijeća i pitao o prekoračenom obračunskom koeficijentu Sveučilišta; pitao je o pravnom utemeljenju odluke kojom su imenovani o.d. prodekani FFZG-a; uporno je tražio očitovanja sveučilišnog Odbora za statutarna pitanja oko spornih odluka; upozoravao je na zakonski upitnu odluku o promjeni pravnog statusa Hrvatskih studija i jedini je član Senata koji je glasovao protiv ukidanja kvota za dvopredmetni studij filozofije na Hrvatskim studijima.
No, rektor se ponovno potrudio da stvar ne prođe ni glatko i pošteno prema dosadašnjim pravilima, već je donio neke naizgled birokratske, no ipak, ključne izmjene. Naime, Boras je promijenio pravila kandidature, pa tako kandidati za rektora neće više sami tražiti podrške od vijeća sastavnica i područja već će se ta kandidatura slati preko Sveučilišta pismeno, umjesto kao do sada usmeno, što pak znači da vijeća nemaju istu mogućnost čuti usmeno i u raspravi program kandidata. No, zanimljiv je i sastav izbornog povjerenstva koje se uglavnom sastoji od Borasovih “saveznika”.
U izborno povjerenstvo imenovani su članovi Senata: Enes Midžić (Akademija dramske umjetnosti, predsjednik Vijeća umjetničkog područja), Ivan Prskalo (dekan Učiteljskog fakulteta), Klaudio Pap (dekan Grafičkog fakulteta), Mario Cifrak (dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta), Damir Ježek (dekan Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta), Hrvoje Brkić (dekan Stomatološkog fakulteta) i Nils Paar (član Senata s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta). Enes Midžić vodio inauguracijsku ceremoniju rektora Borasa 2014. godine. Dekan Učiteljskog fakulteta Ivan Prskalo prvi je rektoru Borasu ove godine omogućio spas od odlaska u mirovinu zaposlivši ga na Učiteljskom fakultetu natječajem koji odgovara samo rektorovim kvalifikacijama. Nakon zaposlenja, vijeće Učiteljskog fakulteta rektoru je produljilo ugovor o radu nakon 65. godine života, kako bi i dalje mogao predavati i u konačnici, još jednom se kandidirati za rektora. Kada se mislilo da natječaj za prvi posao na Učiteljskom fakultetu neće uspjeti, ukazao se Klaudio Pap, dekan Grafičkog fakulteta, s još jednim natječajem koji je savršeno odgovarao rektoru. Tako je rektor Boras danas zaposlen 10 posto radnog vremena na Učiteljskom, 10 posto radnog vremena na Grafičkom fakultetu te 80 posto na Sveučilištu.
Ovako probrano izborno povjerenstvo ima rok do 22. prosinca dostaviti prijedloge kandidatura vijećima područja i sastavnicama za koje su kandidati istaknuli da očekuju njihovu podršku. Naime, prijedlog za izbor rektora, uz pisanu suglasnost predloženika, može dati jedno ili više vijeća područja ili najmanje tri fakultetska vijeća sastavnica. Potom, do 25. siječnja 2018. vijeća područja ili fakultetska vijeća sastavnica moraju se očitovati o podršci kandidatu. Izvanredna sjednica Senata na kojoj će kandidati predstavljati svoje programe održat će se između 14. i 16. veljače 2018. Izborna sjednica Senata održat će se najranije tjedan dana nakon toga, a najkasnije dva tjedna nakon predstavljanja programa. Ime novog rektora ili rektorice doznat ćemo najkasnije 2. ožujka 2018. godine.