Sustav za potrebe “pravih” muškaraca

Foto: AFP / Armend Nimani
Foto: AFP / Armend Nimani

Usprkos tome što je Kosovo transponiralo europsku legislativu o sprječavanju nasilja nad ženama, provođenje tih odredbi u praksi ne funkcionira, stoji u istraživanju o ovoj javnoj politici koje je provela Kosovska ženska mreža. Isti dokument postavlja i pitanje da li Kosovo provodi uopće i svoje nacionalne standarde u ovim područjima, jer podatke o tome nisu pronašli, piše BIRN. Na primjer, iako zakoni zahtijevaju istu plaću za isti rad, neovisno o spolu, nepoznato je da li se ovo načelo i u kojoj mjeri ostvaruje. Nadalje, ženama se uglavnom nude ugovori o radu na tri do šest mjeseci, a ukoliko u tom periodu zatrudne, radno mjesto im nije zagarantirano.

Sistemski patrijarhat, koji više naliči na mizoginiju nego tek njezin oslabljeni dio, veliki je problem, a dvostruki standardi, usprkos rodno egalitarnom nasljeđu jugoslavenskog zakonodavstva, postoje svugdje: od obrazovanja, preko radnog mjesta, do obiteljskih odnosa. Možda najvidljiviji primjer je obiteljsko nasilje i zatvorske kazne koje su jednake za žene koje su svoje supružnike ubile u samoobrani nakon više godina kontinuiranog zlostavljanja, i za muškarce koji su krivi za ubojstva iz strasti. Pritom je sudstvu češće lakše pronaći olakotne okolnosti za muškarce nego za žene, pa čak i onda kada se radi o majkama čija djeca potom završe u sustavu javne socijalne skrbi.

Građanske inicijative kao posljedica nesposobnosti države

Rješavanju ovih problema ne pomaže ni pravno zrakoprazni prostor u europskom kontekstu, a u kojem se Kosovo nalazi, pa se npr. Kosovari ne mogu žaliti Europskom sudu za ljudska prava u Strazburu zbog međunarodne nepriznatosti samostalnosti Kosova. I aktivisti i državne agencije upozoravaju da Kosovo nema kapacitete za samostalno rješavanje ovih problema. Dvostruki standardi poprilično su eksplicitno vidljivi u kosovskom društvu. Tako je od 2010. kosovski Zakon o pomilovanju rezultirao prijevremenim puštanjem na slobodu 86 muškaraca i pet žena osuđenih za različita kaznena djela.

Kako piše BIRN, postoji više inicijativa koje imaju za cilj osnaživanje prava žena na Kosovu. U nedostatku drugih potrebnih mehanizama poput socijalne skrbi, pravosudne nepristranosti i društvene i obiteljske solidarnosti, ovakve građanske inicijative čine se posljednjim utočištem za zlostavljane žene. Program za rodnu jednakost, pokrenut je još 2006. godine, a za cilj ima integraciju rodne ravnopravnosti u sve javne politike. Postoji čak i nacionalni akcijski plan za suzbijanje obiteljskog nasilja donesen 2016., a uključuje mehanizme sprečavanja zlostavljanja, pružanje zaštite i reintegraciju žrtava u društvo. Ipak, ove su politike tek mrtvo slovo na papiru, u društvu nije dovoljno toga napravljeno da se konzervativne prakse minimiziraju i da se život žena učini sigurnijim. Čest je tako stav da je nasilje u obitelji privatna obiteljska stvar koja se ne tiče nikoga van familije: agencija za rodnu ravnopravnost procjenjuje da čak 90 posto obiteljskog nasilja nikad ne bude prijavljeno. U 2016. godini kosovska policija zaprimila je 870 prijava slučajeva obiteljskog nasilja, uglavnom protiv žena, što je za rezultat imalo 243 hapšenja. Istraživanje iz 2015. koje je provela Kosovska ženska mreža, pokazalo je da je 68 posto žena nekada u životu bilo izloženo porodičnom nasilju. Više od 20 posto anketiranih muškaraca i žena odgovorilo je da je u nekim situacijama prihvatljivo da suprug pretuče svoju ženu.