Kad mediji potiču terorizam

Foto: Spencer Platt / Getty Images / AFP
Foto: Spencer Platt / Getty Images / AFP

Ako bismo tražili tip vijesti koja je posljednjih godina obilježila globalnu medijsku scenu, onda je to bez sumnje senzacionalistički prikaz terorističkih napada na Zapadu. Sasvim izvan proporcija stvarne opasnosti ili razmjera štete i žrtava, prikazi užasa u ikoničkim turističkim gradovima nisu pravili štetu samo po kvalitetu informiranja javnosti, već su aktivno sudjelovali u stvaranju užasa nad kojim su se tobože zgražali. Naime, prema studiji Michaela Jettera s bonskog Instituta za istraživanje rada, senzacionalističko izvještavanje o napadima u izravnoj je korelaciji s brojem napada, prenosi DW. Drugim riječima, svaka histerična naslovnica koja napade predstavlja kao niz apokaliptičnih i nikad viđenih katastrofa povećava broj budućih napada.

Logika iza toga je jasna. Napadi izvođeni proteklih godina u zapadnim gradovima nisu proizveli štetu ni broj žrtava koji bi paralizirao zemlju čije je stanovništvo cilj napada. Sredstvo paralize bila je panika, koja je stvorena više posredstvom medija nego terorističkog oružja. Efikasnost svakog pojedinačnog napada višestruko je uvećana upravo strahom koji su proizveli mediji u uvijek paničnim i često neprovjerenim izvještajima o tim napadima. Princip po kojem se ovo odvija jasan je teroristima, iako ne i medijima. Često samoubilački nastrojeni potencijalni napadači snažno su motivirani strahom koji izazivaju i pažnjom koju privlače njihovi krvoločni kolege. Smrt se čini neusporedivo atraktivnijom ako je emitirana na TV-u. Zagrobni život u senzacionalističkim medijima možda je privlačniji i od onog u raju među “mučenicima”.

U svakom slučaju, unatoč upornom izvještavanju o napadima, gotovo ništa suvislo nije se reklo o fenomenu radikalizacije lumpenproletarijata odraslog na Zapadu koji čini veliku većinu napadača, niti o društvenim promjenama potrebnima da bi se oslabila privlačnost krvoločne i isključive ideologije, kako one islamske, tako i one europske i rasističke. Dapače, senzacionalizam je entuzijastično snažio priču o “sukobu civilizacija”, što je ujedno i temeljna ideja iza većine terorističkih napada i motivacija napadača. Ako je itko u to do sada sumnjao, spomenuto istraživanje i empirijski dokazuje da bi medijima koji su nesposobni reći išta suvislo o procesima koji određuju našu suvremenost – poput terorizma – bolje bilo da barem šute i stvari ne pogoršavaju.